Nevjerovatno iskrena, otvorena priča kod Senada Hadžifejzovića: “Mrzio sam svakoga ko nije Hrvat! Hrvat spasio Srbina, Srbin Bošnjaka!”

Događaji Posljednje Vijesti

 

Amir Omerspahić, Stanislav Krezić i Janko Samouković, logoraši, heroji…

Nevjerovatno iskrena, otvorena priča bivših logoraša u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića. Bilo me je stid što sam bio zarobljen! Mrzio sam svakoga ko nije Hrvat, a onda sam oženio Srpkinju!

Kćerki nisam dao da ide na Stari most i gleda skokove! Govorio sam da je to na lijevoj strani i da tamo ne idu Hrvati! U jednom kutku kuće sam imao Thompsona! Žena Srpkinja se žalila komšiji Bošnjaku zbog toga! Sa Salkom imam zajednički plastenik, sve mi se čini da me potkrada! Doktor Srbin mi je spasio prste, govorio mi je; gdje si Amire, moja grudo leda! Šta nas je spasilo? To što smo otvoreno pričali!

Krezić: Bio sam u logoru 156 dana, tada sam imao 32 godine! Bilo nas je 108! BiH je iznutra bila podijeljena na početku rata!

Samouković: Imao sam 23 godine kada sam završio u logoru, bio sam tu mjesec i po! Preko noći je onemogućeno kretanje! Odvodili su nas na informativni razgovor i za mjesec dana logor Silos je imao oko 700 ljudi! Spasio me čovjek iz drugog naroda! Moj otac je proveo cijeli rat u logoru! Izašao je 1996. godine nakon Dejtona! Sestra mi je bila u logoru u Konjicu!

Omerspahić: Bio sam u Žepi u zaštićenoj zoni UN-a! Srpske snage su zauzele zaštićenu zonu! Bili smo lovina srpskih vojnika! Ubijali su svakoga koga su uhvatili! 1. augusta sam preko Drine prešao u Srbiju! 2. augusta nas je uhapsila vojska Jugoslavije! Odmah su ubili jednog našeg momka! Izašao sam iz logora 1996. godine! Imao sam 21 godinu!

Krezić: Nakon logora nisam mogao da smislim nikoga osim svoje Hrvate! Bio sam povrijeđen i uvrijeđen zbog stvari koje su mi se desile u logoru! Tada sam gledao Bošnjake kao izdajnike! Nisam želio da mi prilaze ni Bošnjaci ni Srbi! Tražio sam stručnu pomoć! Imao sam nemir u sebi! Verbalno sam vrijeđao Bošnjake! Dugo me držao taj stav! Bio sam radikalan! Moja nevjesta je Bošnjakinja! Kafa, kahva ili kava nevažno je!

Samouković: Sin mi je govorio da sam kukavica što ne vratim istom mjerom! Od oca koji je bio dugo u logoru sam imao veliku podršku! To mi je bila najveća snaga! Imam rođake koji nisu preživjeli Silos! Jedan rođak se oženio 40 dana prije logora! U logoru sam odlučio da budem dobar čovjek! Odlučio sam da ne želim da budem kao onaj što me mučio! Logor me učinio boljim čovjekom! Ne podnosim ljudsku patnju!

Omerspahić: Vojna policija mi je prebila prste! Imao sam jake bolove! Došli su bolničari iz Užica i odveli me u bolnicu! Doktor Srbin me pazio kao malo dijete! Zahvalan sam tom čovjeku što mi je spasio ruku i život! Da sam došao dva dana kasnije amputirali bi mi ruku! Uvijek su me pitali mrzim li Srbe! Ne mrzim cijeli narod zbog loših pojedinaca! Uvijek mi je u glavi taj doktor! On mi je pokazao da nisu svi ljudi isti i da nisu svi Srbi zločinci!

Samouković: Meni je pomogao Hrvat! I danas sam u kontaktu sa tim čovjekom!

Krezić: Senade, imaš nešto u sebi da te čovjek ne smije ništa pitati, jer se boji da ćeš vratiti tri puta jače! Kćerki nisam dao da ide na Stari most i gleda skokove! Govorio sam da je to na lijevoj strani i da tamo ne idu Hrvati! Dotle je došla moja ludost! Kada mi je došla želja otišao sam na Stari most! U jednom kutku kuće sam imao Thompsona! Žena Srpkinja se žalila komšiji Bošnjaku zbog toga!

Samouković: Nekada smo bili žrtve rata, sada smo mirovni aktivisti! Ne želimo više biti žrtve rata! Bio sam skeptičan kada sam krenuo na prvi seminar! Onda sam osjetio potpuno slobodu! Prvi put su mi ljudi vjerovali! Kada se slušaju teške priče ne pita se ko je pucao nego se ta priča proživljava! Imamo tri opšte priče, ali trebamo slušati lične priče! Kada slušate lične priče onda ne pitate ko je ko! Kazali su nam da se ne predstavljamo jer kad se ne bi predstavljali niko ne bi znao ko smo!

Omerspahić: Mladi ljudi budu šokirani našim pričama! Budu šokirani načinom na koji pričamo! Ima ko da nas čuje!

Krezić: Dok pričam ispovijedam se! Ne znam ko time dobija, ja ili onaj što sluša! To je na vagi! Kad ispustim negativno iz sebe, od publike primim pozitivno! Nismo mi kukavice! Ja sam od prvog do zadnjeg dana bio u ratu! Sada pokušavamo napraviti normalno stanje da ne bude rata!

Omerspahić: U početku sam imao zamjerke što učestvujem u projektu! Sada mi je ovo lijek! Na ovaj način sam se počeo liječiti! Prije projekta nikada nikome nisam pričao šta sam proživio! Držao sam to u sebi do 2009. godine! Imao sam gušenja zbog toga! Nakon ovog projekta sam izliječen, nikada više nisam dobio gušenje! Svega sam se nagledao u logoru! Svaka granata koja je bačena nekoga je ubila! Taman kad se navikneš na granate dođe glad i narod umire od glad!

Krezić: Logoraši ne trebaju da se takmiče ko je više batina dobio! Kao narod nemamo empatiju prema drugima!

Samouković: Lakše mi je kada ispričam svoju priču! Ne možemo mnogo promijeniti situaciju, ali se bar ljudi mogu zamisliti! Mi smo projekte prevazišli!

Senad: Ko vas je rastavio, a ko vas je sastavio?!

Krezić: Bilo me stid što sam bio zarobljen i što nisam uspio pobjeći! To me progonilo! Pitao sam se kako sam završio u logoru! Sa susjedom Salkom sam podijelio plastenik! Može se funkcionisati! Običnim ljudima je potrebno da prežive!

Samouković: Nisam se raspitivao o ljudima koji su me mučili! Zamjerio sam ljudima koji su šutali kada su me odveli u logor! Nikad ih nisam mrzio, ali sam im to zamjerio! I to sam prevazišao!

Krezić: Moj logor i logor gdje su bili Bošnjaci bili su udaljeni 400 metara! Zlo su nam radili oni koji su nas znali!

Omerspahić: Ne smijemo zaboraviti prošlost, ali ne trebamo živjeti u njoj!

Krezić: Ne daj Bože da se ikada ponovi što je bilo! Nada postoji i to nas drži! Ovo je pravi put!

Pogledajte jedno od najemotivnijih gostovanja kod Senada Hadžifejzovića ikada.

Leave your vote