Zabrinjavajući izvještaj Transparency International: “U BiH su postale sve nedostupnije informacije iako je zakon 20 godina na snazi”

Transparency International u Bosni i Hercegovini (TIBiH) povodom Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama organizovao je okrugli stol na kojem se prije svega raspravljalo o tome koliko su transparentni javni organi u našoj državi te da li je moguće pristupiti informacijama pod njihovom kontrolom.

Osim toga, raspravljalo se i o tome kakav je novi Zakon o slobodi pristupa informacijama potreban.

TI BiH je, shodno tome, predstavio istraživanje o praćenju primjene Zakona o slobodi pristupa informacijama u prvih devet mjeseci tekuće godine.

Ovo istraživanje prati transparentnost i javnost u radu javnih preduzeća, ministarstava na različitim nivoima vlasti, općina i pravosudnih organa, a od kojih su, kako je navedeno, redom tražene informacije od javnog značaja.

“Pandemija pokazala koliko je važna transparentnost”

Srđan Blagovčanin, predsjedavajući Upravnog odbora TI BiH kazao je da u praksi nakon 20 godina postoje problemi u slobodi pristupa informacijama te da se oni javljaju onda i kada postoje određene indikacije na korupciju i zloupotrebu javnog položaja.

“I ova pandemija nam je nažalost bila prilika da se uvjerimo kolika je važnost transparentnosti, odnosno, toga da javne institucije omoguće cjelovit pristup informacijama građanima. Počele su određene pripreme i aktivnosti na izradi zakona na državnom nivou”, kazao je Blagovčanin.

Osvrnuvši se na provedeno istraživanje, Blagovčanin je kazao da se pristup informacijama kreće na nivou nešto iznad 50 posto.

“To je svakako nezadovoljavajući procenat, pogotovo jer smo imali situaciju da je taj postupak puno lošiji kada je u pitanju pravosuđe. Svi smo svjedoci da se zapravo pravosuđe još uvijek ‘bori’ sa zahtjevima građana i medija da učini rad dodatno transparentnim, ali imali smo priliku da u proteklom periodu vidimo veliki broj afera koje su se vezivale za rad pravosuđa tako da u tom svjetlu čini se da svi dodatno trebamo insistirati na transparentnosti rada pravosuđa”, pojasnio je.

Dodao je da je moguće pristupiti informacijama koje su pod kontrolom javnih organa, ali da postoje poteškoće.

“Činjenica da to ponekad zahtjeva jako puno vremena i truda u smislu da morate pokretati upravne postupke pred nadležnim sudovima, a da njima u pojedinim situacijama treba godina do dvije da odluče po takvim zahtjevima, to građane zapravo stavlja u vrlo nepovoljan položaj i čini pristup informacijama otežanim”, naglasio je Blagovčanin.

“Sloboda pristupa informacijama je osnova demokratskog društva”

Ekaterina Dorodnova, zamjenica Šefa Delegacije EU u BiH, podsjetila je da je sloboda pristupa informacijama osnovno pravo u svakom demokratskom društvu i sistemu.

“Naravno to je povezano sa dobrim upravljanjem, povjerenjem javnosti u javne institucije, kao i sa njihovom transparentnosti i odgovornosti. Institucije moraju staviti informacije na raspolaganje građanima i moramo imati uspostavljene zakone koji to regulišu te oni trebaju biti jako visoke kvalitete te dostizati visoke standarde u toj oblasti.

EU je dosad pružala podršku BiH kako na državnom tako i na entitetskim nivoima u unapređenju ovih standarda putem različitih ekspertskih misija. Neometan pristup informacijama je jako bitan novinarima posebno istraživačkim te za razotkrivanje slučajeva korupcije”, navela je Dorodnova.

Naglasila je da BiH mora raditi na izradi proaktivne politike.

“Da javne institucije proaktivno objavljuju informacije koje su u interesu javnosti. Moraju se imati institucionalni mehanizmi za nadzor pristupa informacijama i isto tako ojačati ih da oni budu neovisni od organa vlasti. Poduzimanje svih ovih koraka je bitno za BiH kako bi se pridružila EU, ali je bitnije da je ovo u interesu svih građana BiH”, mišljenja je Dorodnova.

Iskustva CIN-a

Leila Bičakčić iz Centra za istraživačko novinarstvo kazala je da je danas sve teže novinarima doći do informacija.

“Informacije su postale sve nedustupnije bez obzira na to što je zakon već 20 godina na snazi. I umjesto da implementacija zakona unaprijedi otvorenost institucija, dovelo je do toga da institucije uglavnom izmišljaju različite razloge u okviru zakonskog rješenja da onemoguće pristup ili da ga maksimalno otežaju.

Tako da pristup informacijama nije unaprijeđen, a posebno moramo uzeti u obzir da novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom imaju dovoljno vremena da se posvete traženju informacija i mogu sačekati neke čudne rokove. I pored zakonskog roka od 15 dana tu postoji cijeli niz drugih načina da se prolongira pa tako i ako postoji neka intencija institucije da nam omogući pristup informaciji znalo se na to čekati i po nekoliko mjeseci, a bilježimo i situaciju da smo na neku informaciju čekali i šest godina”, pojasnila je.

Istakla je da se najduže čeka odgovor na sva pitanja koja su finansijskog poslovanja, dakle, budžeta i izvršenja budžeta i informacija koje se odnose na tendere i javne ugovore.

“I svega onoga što se tiče trošenja javnog novca, a što je informacija koja bi građanima trebala biti javno dostupna i bez traženja. Prvo jako je teško dobiti takvu informaciju, a i ako je dobijete ona je štura i nije upotrebljiva.

Osim toga, koristi se cijeli niz ograničenja i izuzetaka na koje se pozivaju javni organi i često se zanemaruje koncept javnih interesa građana po principu zaštiti ličnih podataka. Centar za istraživačko novinarstvo ima ukupno 12 presuda gdje smo išli prema sudu za traženje našeg prava na informaciju i svaki put je presuđeno u našu korist. To dokazuje da je suština zakona da sve informacije moraju biti javne da ne postoji razlog da se one ne daju javnosti”, poručila je Bičakčić.