Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić održao je u utorak, 23. januara, državničku lekciju mnogima u zemlji, ali i regiji. Na pokušaje premijera susjedne Republike Hrvatske Andreja Plenkovića da drsko ponizi institucije države Bosne i Hercegovine, pa i njega osobno (i sve to pod maskom navodnog europejstva i dobronamjernosti) – Komšić je odgovorio bosanskim dostojanstvom.
O tom diplomatskom skandalu, porukama iz Europske unije (EU), novim pokušajima da se Bosni i Hercegovini podmetne navodna teroristička opasnost po susjedne i Europu, dogovoru na Dodikovom imanju u Bakincima i Izbornom zakonu u BiH, Južnoj interkonekciji, te igri predsjendika bh. entiteta RS “da nas natejra da odustanemo od BiH”, predsjedavajući Predsjedništva BiH otvoreno govori za Radiosarajevo.ba.
Ni EU ne traži da „Trojka“ kroz reforme ispunjava želje Dodiku i Čoviću
Predsjedniče Komšić, kako ste doživjeli jučerašnje poruke visokih zvaničnika Europske unije (EU), predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, prije svega, te premijera Nizozemske Marka Ruttea, a s kojim ste se sastali u kontekstu europskog puta BiH?
Komšić: Nije tu bilo nikakvih novih niti nešto posebno bitnih poruka. Manje-više, ponovljeno je sve ono što već znamo. I dalje postoji mogućnost da u martu 2024. dobijemo otvaranje pregovora ako vlast napravi neke konkretne poteze i korake. Koji su to potezi i koraci kao i po kojim kriterijima će se ocjenjivati i dalje je ostalo vrlo fluidno, neartikulisano, nejasno.
Čini mi se da će prije biti presudan neki subjektivni utisak da li je ono što su uradile vlasti u BiH dovoljno ili nije i da će odluka ovisiti o geopolitičkoj situaciji na evropskom kontinentu a ne o nekim preciznim kriterijima.
Također, poseban problem može biti izjašnjavanje nizozemskog parlamenta o tome, na šta nam je ukazao i sam premijer Rutte. Naime, u tom parlamentu trenutno stanje političkih odnosa i ne ide baš u prilog pozitivnoj odluci. To je jedan od razloga zašto je Rutte i dolazio u BiH.
Ipak, važno je da građani ali i svi oni koji su politički angažovani znaju sljedeće: Ni Von Der Leyen ni Rutte nisu naveli Ustavni sud i način izbora članova Predsjedništva kao uslov za napredak na evropskom putu. Dakle, uopće nije uzeto u obzir ono što traže HDZ i SNSD u pogledu izbora u ove dvije institucije. Dakle, sve ono što je dogovarano na posljednjem sastanku kod Dodika niko nije naveo kao nešto što je potrebno za odluku o otvaranju pregovora!
Plenković umjesto dijaloga unosi tenzije
Kako komentirate „konzistentnost“ premijera Hrvatske Andreja Plenkovića koji je odbio da posjeti Predsjedništvo BiH – zbog Vas, što je naišlo na osude i u samoj Hrvatskoj. Je li ovo drsko odbijanje da se poštuju institucije BiH i provokacija, po Vama? Na koncu, je li to gest “prijateljstva”, „eruopejstva“ ili pokušaj da se pokaže ko je članica EU i NATO-a, „ko je baja“, na primitivan balkanski način?
Komšić: Plenković promoviše jedno ponašanje koje je štetno za odnose u Bosni i Hercegovini. Umjesto dijaloga, unosi tenzije, podjele, a imamo ih ionako previše.
Ne poštujući institucije, ohrabruje članove Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) da to rade, a sve krijući se iza zastave EU!? Iako često zloupotrebljava zastavu EU, jasno je da je EU nešto više od Hrvatske.
Pristup koji je pravi jeste pristup koji je pokazao premijer Nizozemske, koja je više puta zvanično bila protiv unošenja dodatne etničke segregacije u ustavni sistem BiH, dakle izravno protiv onog sto Plenković hoće. Nizozemska je mnogo puta otvoreno bila protiv HDZ-ove vizije ove zemlje, čak su u ime liberalnih principa osporavali i koncept konstitutivnih naroda, ali to naravno ne sprečava premijera Ruttea da sjedi na sastancima sa Krišto.
Sastanak je mogao proći kao što su prošli oni u Granadi ili Briselu. Ni ja ne gorim baš od želje da pričam lično s Plenkovićem, ali uvijek sam tu jer uvijek mislim da je dijalog jedan od načina rješavanja problema. Plenković bi očigledno da rješava na druge načine, silom. To neće moći.
Vezano za pitanje dobrosusjedstva. Kako ste doživjeli pokušaj javnog servisa Hrvatske (HRT-a) da u kontekstu posjete premijera Plenkovića Bosni i Hercegovini prizemno podmetne navodnu terorističku prijetnju Hrvatskoj, pa i Europi? Zanimljivo, desilo se to neposredno nakon susreta Plenkovića s uvaženim reisom Kavazovićem…
Komšić: Nažalost, ništa novo kad su u pitanju mediji iz susjedstva. Površan i zlonamjeran pristup temi, s ciljem da se Bosnu i Hercegovinu stavi pod stigmu. Međutim, to je tako već trideset godina, iako je u nekim periodima izgledalo da ta propaganda jenjava.
Mislim da je bilo veoma nekorektno prema reisu Kavazoviću i stiče se dojam da je nekako sve tempirano, jer doista je bizarno da u trenutku kada reis Kavazović pokušava poslati poruke prijateljstva da javni servis u Hrvatskoj agresivno nastupa sa čitavim onim propagandnim arsenalom insinuacija na račun BiH, pa, ipak, najviše na račun Bošnjaka.
“Statiranje u kukuruzu”
Treba li sve ovo promatrati u okviru dogovora državne koalicije u Laktašima i kako gledate na taj navodni dogovor koji bi, kako je kazano, trebao dovesti do stabilizacije zemlje i napretka na europskom putu?
Komšić: Svaki, pa i mali napredak na evropskom putu je koristan za Bosnu i Hercegovinu i ja ga podržavam. Ali, ne smijemo dopustiti da nam neki opsjenari i ljudi koji ne znaju sa čime se igraju, predaju državnih institucija u ruke neprijatelja ove države podvaljuju i prodaju kao nužnu žrtvu na evropskom putu, pogotovo kada to ni iz same Evropske unije ne traže kao što sam na početku našeg razgovora pojasnio.
Etničke podjele u Izbornom zakonu i prepuštanje Ustavnog suda u ruke HDZ i SNSD nisu mehanizam napretka BiH na EU putu, i laže vas ko god kaže da je to napredak. Niko ne može institucije države koristiti kao žeton na evropskom putu. Na kraju krajeva šta će nam i samo članstvo u EU ako državu prepustimo, a pitanje je hoćemo li i stići do članstva, hoće li država opstati ako je budu vodili HDZ i SNSD a neke “sarajevske opcije” budu samo “statirale u kukuruzu” u svemu tome.
Moramo razgraničiti neke pojmove. Rad na depolitizaciji pravosuđa, sprječavanje pranja novca, Frontex i pitanje migracija, suzbijanje korupcije, rad na tim i sličnim stvarima je jačanje evropske perspektive, a ne laktaško uguravanje Dodikovih i Čovićevih želja u taj, od nikoga traženih, evropski paket obaveza. To nije evropski put, nego slabljenje i izdaja države.
Ono što je dogovoreno u Laktašima; Predsjedništvo BiH HDZ-u, Ustavni sud BiH SNSD-u, Centralna izborna komisija i jednima i drugima, a “Trojki” maglovita evropska perspektiva pod uslovom da je sama evropska perspektiva upravo ovo ispunjavanje želja HDZ-u i SNSD-u, potpuno je dakle, sa stanovišta zdravog razuma, a kamoli sa stanovišta interesa države neprihvatljivo.
Kako komentirate prijedlog Izbornog zakona kojeg je ove sedmice uputio Dragan Čović, na tragu upravo dogovora u Laktašima. Kako Vi to vidite? Također, kako komentirate odlučnu poruku Ambasade SAD-a u pogledu neprihvatljivosti Čovićevog zahtjeva?
Komšić: On već deset godina na tu temu vrti jedan te isti prijedlog, uz različite varijacije. Suština toga je faktičko uvođenje crvenih, plavih i zelenih glasačkih kutija za Hrvate, Srbe i Bošnjake, te ćoravih kutija za „Ostale“ i pripadnike konstitutivnih naroda koji žive kao manjina na nekom dijelu BiH.
To je, po milioniti put ponavljam, suprotno svim presudama Evropskog suda za ljudska prava. Morala bi se srušiti čitava evropska pravna stečevina i pravna arhitektura u Evropi da bi se to uvelo u BiH, ali to bi možda značilo i otvaranje pandorine kutije u Evropi.
Naravno, to vrlo dobro znaju Sjedinjene Američke Države, kao što znaju da se pitanje jednakopravnosti građana ne može riješiti bez izmjene Ustava za što je potreban najširi mogući konsenzus u jednoj državi. Izmjena Ustava bez tog širokog konsenzusa je put u pakao.
Kako komentirate Čovićev pristup u pogledu pitanja Južne interkonekcije i tu logiku da će Sarajevo „zavrnuti“ plin Posušju, pa se, recimo, zato protiv učešću kompanije „BH Gas“ u tom projektu?
Komšić: Moj stav bio je da ne treba razdvajati pitanje istočne i južne interkonekcije. Sugerisali smo to „Trojki,“ ali oni su odlučili da nas ne poslušaju i sada je država u problemu. Što se tiče tog hipotetičkog “zavrtanja” plina Posušju iz Sarajeva mogu reći da tu Čović polazi od svoje psihologije i političke metodologije.
On je navikao da ucjenjuje i naprosto ne može vjerovati da iz Sarajeva neko ne bi ucjenjivao. Ipak, to se toliko puta pokazala kao tragična realnost u našem političkom i društvenom životu – ili ucjenjuješ ili si ucijenjen. Osim toga, poistavlja se i jedno vrlo logično pitanje, kako neko iz Sarajeva može i da hoće, a neće, “zavrnuti” plin Posušju kada plin preko Posušja dolazi i do Sarajeva a ne iz Sarajeva do Posušja?!
Kazali ste ovih dana da Milorad Dodik „igra mudru igru i da nas tjera da odustanemo od BiH“. Je li onda vrijeme da se bosanskohercegovački blok rekupira i da se postavi jasna pozicija odbrane države BiH? Da se izađe iz ove defanzivne pozicije. Ili će se nastaviti politika prepuštanja da nas „voda nosi“?
Komšić: Sigurno je vrijeme, ali nisu povoljne okolnosti za izlazak iz defanzive pozicije. Kao što vidite „Trojka“ se strateški opredijelila za defanzivnu politiku. Još uvijek vjeruju da su ljudi koji sa mnom dijele političke stavove problem, da nisu problem SNSD i HDZ kojima treba udovoljiti pa će kao sve biti OK. Dakle, to je jedna defanzivna pozicija.
Probali smo mi u prethodnom periodu, recimo od 2018. do 2022. godine i nekoliko ofanzivnih poduhvata, ne samo da nismo popuštali nego smo strateški htjeli ići ofanzivnije, pa su nas naši prijatelji, figurativno rečeno “bombardovali pred Banja Lukom”. Na način da su nas ocijenili kao problem, a njima podarili potpuno drugačije pregovarače, one koji popuštaju, i to popuštaju preko svake mjere. Sad smo tu gdje jesmo. Imamo nezasite Dodika i Čovića koji traže još i još, i pitanje je na što će na kraju sve ovo izaći. Ali ne treba klonuti.
Dodik igra na umor, ali mislim da se tu vara, jer nećemo odustati. Ponekad treba biti strpljiv, ali i kada se strpljivo mora se boriti. Vjerujem da ima dovoljno ljudi koji su spremni izdržati u borbi za Bosnu i Hercegovinu, bila ona politička ili neka druga.
