Tragična sudbina Zije Ribića, koji je preživio strijeljanje.
Gostovao je u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića.
Ovo je njegova ispovijest:
“Imao sam nepunih osam godina! Rekli su mi da stanem mirno, čuo sam pucanj i osjetio ubod noža! Probudio sam se u jami na mrtvim tijelima! Znam ko mi je pobio porodicu! Sudilo im se i oslobođeni su!
Oženjen sam i imam kćerku! Najveća želja mi je da imam svoju kuću!
Ne nosim sam svoju tragediju, djelim je s prijateljima! I sad me jeza uhvati kad čujem tekst koji sam izgovorio pred papom i Merkel! Kada sam čitao pred njima došlo mi je da zaplačem! Čitao sam s ponosom tekst van svoje države! Čitao sam na svom jeziku iako znam italijanski i engleski!
Bilo mi je teško da govorim! Vratio sam se u prošlost! Dobio sam veliki aplauz! Prije aplauza je bila potpuna tišina!
Izgubio sam šest sestara, brata, oca i trudnu majku! Mene su upucali i uboli nožem u vrat! Ne znam kako sam preživio! Bog je htio da preživim i svjedočim o tome što se desilo! Imao sam nepunih osam godina! Rekli su mi da stanem mirno, čuo sam pucanj i osjetio ubod noža!
Probudio sam se u jami na mrtvim tijelima! Hodao sam preko mrtvih iz jame i pobjegao u šumu! I dalje sam čuo pucnjeve i vriske! Strijeljano nas je ukupno 27! Tri djevojke i ja smo preživjeli! Kad sam se izvukao iz šume, sakrio sam se u jednu kartonsku kutiju i zaspao! Kasnije sam naišao na dva srpska vojnika! Dali su mi da se umijem!
Dali su mi jaje i dvije kriške hljeba! S njima sam krenuo prema ambulanti! Pored puta sam primijetio narukvice svoje sestre! Nisu mi dali da pogledam je li mi sestre tu leže ubijene! U ambulanti se nalazila garda četnika! Prvo sam vidio ženu Draganu koja me uzela iz kamiona i odvela da me strijeljaju! Sakrio sam se jednom vojniku iza nogu! Mislio sam da me opet dovode da ubiju! Predali su me vojnicima UN-a u Zvorniku! Bio sam dvije godine u bolnici u Zvorniku!
Voljeli su me, jer sam im glumio Džeja! Znam ko mi je pobio porodicu! Sudilo im se i oslobođeni su! Suđenje je trajalo oko osam godina! Prvostepeno su osuđeni, drugostepeno oslobođeni! Tri godine je trebalo da se donese konačna odluka! Samo je dvoje-troje osuđeno za silovanje i pljačkanje Roma! Za ubistva su naveli da nemaju dokaze!
Tri djevojke i ja smo bili svjedoci! One su bile zaštićeni svjedoci! Njih su prije strijeljanja oteli i kasnije su bile s njima!
Prale su im krvav veš i krvave noževe! Zlostavljali su ih i silovali! Jednu od njih su silovali 500 puta! Te djevojke su sad u inostranstvu! Dvije su se udale i imaju porodicu, jedna jako teško živi! Mi smo živi svjedoci, a kao da nismo živi!
Najbolje se sjećam Sime Bogdanovića, zvanog Simo Četnik i žene Dragane Đekić! Gledao sam Simu u oči dok je smireno govorio kako nije bio tu i nije to uradio! Kad me Simo Četnik ispitiva,o došla mi je žuta minuta i svašta sam htio da mu uradim!
Tada sam pomislio da bih bio gori od njega ako to uradim! Dragana je mlada ušla u gardu četnika! Liječila se na psihijatrijskoj bolnici! Kada su digli optužnicu protiv nje, išao sam na prepoznavanje i odmah sam za nju rekao: „To je ta“!
Dragana se branila sa slobode! Prišla mi je jednom i rekla da ne mrzim sav srpski narod! Rekao sam joj da ja ne mrzim srpski narod! Pitao sam Draganu zašto je to uradila i da li se kaje! Samo je ušutila, ustala i otišla! Pio sam kafu sa advokatima i onima koji su mi ubili porodicu! Pitao sam ih zašto su to uradili! Da sam dobio odgovor ne bih više išao na sud i sudio se! Ništa mi nisu odgovorili! Vjerujem u sud, ali više vjerujem u Boga! On će svima suditi!
Sudski proces je završen u Beogradu! Pokušat ću da pokrenem suđenje van teritorije bivše Jugoslavije! Nisam imao podršku svog naroda, romske populacije! Zvao sam Dervu Sejdića, rekao mi je da nema ništa s tim i preusmjerio me na Natašu Kandić! Ona mi je mnogo pomogla! BiH i moj narod mi nisu pomogli ni dali podršku! Živio sam po dječijim domovima!
Ubili su mi 10 članova porodice! Nisu svi nađeni u istoj grobnici! Prvo sam pronašao oca i majku, kasnije četiri sestre, poslije brata i sestru! Nadam se da ću naći još jednu sestru! Oženjen sam i imam kćerku! Najveća želja mi je da imam svoju.
Supruga je odrasla sa mnom u domu! Kćerci sam dao ime Sara! Izabrali smo međunarodno ime koje ne govori ko si i koje si vjere! Učim svoje dijete da sve ljude gleda samo kao ljude!
Pozvan sam u Aušvic! Romi iz čitavog svijeta tu dolaze, jedino iz BiH ne dolazi niko, jer u BiH ne mogu da se dogovore ko će da ih predstavlja! Ja idem kao Bosanac da pričam o tome šta se desilo u BiH! Drug mi je rekao da će završiti režiju i snimiti film o meni! Stvarno je završio režiju i prvi film koji je snimio bio je o meni!” kazao je…
