“Na početku smo krili vezu”: Sve su rjeđi mješoviti brakovi u BiH

Posljednje Vijesti

Na području općine Jajce, u srednjoj Bosni i Hercegovini, u 2020. godini sklopljen je samo jedan brak između dvije različite nacije takozvani “mješoviti brak”, podatak je ovo Općine Jajce.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Jajcu živi oko 27 .000 stanovnika, od čega bošnjačko stanovništvo čini 48 posto, a hrvatsko 46 posto. U ovom gradu Srbi predstavljaju jednu od nacionalnih manjina i čine svega 1,8 posto stanovništva.

U Jajcu je i dalje prisutan tzv. fenomen „dvije škole pod jednim krovom“ gdje su djeca u osnovnoj školi još uvijek podijeljena na osnovu nacionalne pripadnosti. Zbog toga pohađaju nastavu odvojeno po dva različita programa i fizički su odvojeni.

Da li biste se vjenčali sa osobom druge nacionalnosti?

Mladi u Jajcu kažu kako ne znaju da li su podjele od „malih nogu“ jedan od razloga zbog kojeg se ne odlučuju da stupe u vezu ili brak sa osobom druge nacije.

„Nemam ništa protiv druge nacionalnosti, ali bih, ipak, voljela biti sa nekim ko je katolik. Jednostavnije je i roditelji bi to više podržali“, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) devetnaestogodišnja Ivana iz Jajca.

Njen vršnjak Damir ističe kako je bio u vezi sa djevojkom druge nacionalnosti i ne misli da je to problem.

„Bili smo zajedno tokom srednje škole. Lično nemam ništa protiv druge nacionalnosti i mislim da to ne bi trebao biti problem“, kaže Damir.

Upravo srednjoškolci iz Jajca su protestima 2018.godine spriječili daljnju podjelu škola u tom gradu. To je bio povod da im iste godine u Hagu bude uručeno međunarodno priznanje “Max van der Stoel”, Ministarstva vanjskih poslova Holandije i OSCE-a, za izvanredna postignuća s ciljem promoviranja integracije i društvene kohezije.

Priča Ajle i Luke

Činjenica da je u protekloj godini sklopljen tek jedan „mješoviti brak“ u Jajcu, kako kažu sagovornici RSE, pokazuje „realno stanje“, no ima i onih koji razmišljaju drugačije.

Ajla i Luka Brnjak mladi su bračni par, koji su se zaljubili tokom srednjoškolskog obrazovanja 2015.godine. Ajla u razgovoru za RSE ističe kako je tada prošla težak period za koji je vjerovala da nema izlaza.

„Na početku smo našu vezu krili, a kasnije smo se suočili sa brojnim izazovima. Nailazili smo na osude najbližih članova porodice gdje su se protivili našem odnosu. Neki od njih nisu ni pokušali dati priliku ni meni, ni mom mužu da se međusobno upoznamo i damo priliku jedni drugima“, kaže Ajla.

Vršnjaci su ih, kako navodi podržavali, ali nerazumijevanje su trpjeli od svojih najbližih. Ipak, to ih nije obeshrabrilo.

„Htjeli smo svima pokazati da ‘miješani brakovi’ u ovom poslijeratnom dobu mogu opstati. Najveća podrška, lično, meni je bila moja mama koja me je uvijek dobro usmjeravala. Vremenom je i druga strana prihvatila, te smo svoju vezu krunisali brakom i predivnom kćerkom“, navodi Ajla.

Sjećanja Rifete i Olivera

Među onima koji su svoju vezu krunisali brakom su i Oliver i Rifeta Mašić. Ipak, kako kažu, bilo je i osuda zbog toga.

„Ljudi osuđuju, a da i ne znaju ništa o tebi, što je žalosno. Osuđuju te na osnovu imena. Samo su nas rijetki podržali i vjerovali u nas, ali nam je najveća podrška, ipak, bila porodica“, ističe Rifeta.

Ona kaže i kako bi voljela da se situacija u Jajcu mijenja u tom smislu.

„Važno je ko je pravi čovjek i s kim možeš živjeti i stvoriti dom. A ne koje je vjere. Jako je važno znati što želiš i odlučiti se boriti za svoju ljubav. Važno je imati osobu uz sebe koju iskreno voliš, a mješoviti brakovi su po meni primjer uspjeha i ljubavi“, navodi Rifeta.

Poruka Jajčana Ive i Predraga iz Švedske

U BiH je sve izazov, pa tako i veza između muškarca i žene. To za RSE kaže Iva Ištvanić, Jajčanka koja se sa suprugom odselila u Švedsku, gdje danas žive sa sinom. Njeni roditelji su bili različite nacionalnosti, pa je veza sa Predragom, kako ističe, za nju bila logičan slijed. Prema njenim riječima, “nemoguće je izbjeći predrasude o takvim vezama u bh. sredini”.

„Mislim da nismo doživjeli neke prepreke kao par, mada smo ih oboje pojedinačno doživljavali. Najveća podrška su nam oboma bili prijatelji i obitelj. Neshvatljivo mi je da ostajemo u tom zatucanom vremenu. Ljudi putuju na Mjesec, a mi se bavimo tako bizarnim stvarima, poput miješanih brakova i veza“, ističe Iva.

Dodaje kako je zahvalna roditeljima koji su je puštali da uvijek bude ono što želi i nikada je nisu sputavali. Odluku o preseljenju iz Bosne i Hercegovine u Švedsku donijeli su zbog svog sina, a onda i zbog “čiste ljudske egzistencije, poput života i posla“.

„Živimo jednostavno i opušteno. Naš sin ide u vrtić s djecom iz svih krajeva svijeta. Slavimo različitost u svim mogućim aspektima. U našoj kući se govori maternji jezik, pod tim mislimo na srpski, bosanski i hrvatski. Nedostaju nam naše obitelji i prijatelji, ali da smo ostali u BiH, sebi bi uvijek nedostajali više“, kaže Iva.

Kako je bilo prije rata?

Miroslav i Zora su 44 godine u sretnom braku. Kako kažu, to što su različite nacionalnosti i vjere nije ih sputavalo u tome da se vjenčaju nakon samo dva mjeseca zabavljanja.

„Roditelji su nas podržavali, a i cijelo naše društvo bilo je u tzv. mješovitim vezama i brakovima. Bilo je normalno u to vrijeme biti u takvom odnosu“, priča za RSE Miroslav.

Njih dvoje žive u Jajcu, gdje su se i upoznali i počeli svoju vezu. Ipak, u vrijeme rata, kada je Miroslav otišao na ratište, Zora se susrela sa brojnim izazovima i preprekama u njegovom rodnom Daruvaru, u Hrvatskoj.

„Morala sam sama sa djecom doći tamo. Imala sam problema, policija me zvala na ispitivanje 7- 8 puta. Nisam imala pravo na domovnicu i bilo mi je izuzetno teško. Jednom prilikom su mi, čak, policajci došli kući na ispitivanje i tada sam rekla da sam došla da spasim svoj brak i održim porodicu na okupu u tim teškim vremena“, kaže Zora i dodaje da je nekoliko dana kasnije dobila papire i nastavila svoj život u Hrvatskoj.

Nakon što su se vratili u Jajce, odlučili su podizati svoju djecu bez nacionalnog predznaka i slaveći i srpske i hrvatske praznike.

„Nisam se odrekla svoje vjere, mislim da svako mora voljeti i poštovati svoje da bi mogao i tuđe. Djecu nismo krstili ni na jedan način, jer sam željela da sami odluče šta žele biti kad napune 18 godina“, kaže Zora.

Dodaje kako je brak izazov, bez obzira na nacionalnost i vjeru, a ključ uspjeha, prema riječima ovo dvoje supružnika, jeste razumijevanje i dogovor.

Leave your vote