BOL MAJKE FATIME U Potočarima su joj ukopana tri sina, žrtve genocida u Srebrenici

Od genocida nad Bošnjacima u Srebrenici prošlo je više od 25 godina, ali bol kod preživjelih žrtava genocida ne prolazi.

Fatima Mehmedović iz Konjević-Polja je u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari ukopala tri sina koji su ubijeni u genocidu u julu 1995. godine.

Do početka rata porodica Mehmedović je živjela u mjestu Slana (Konjević-Polje). Fatima je sa suprugom Ragibom rodila osmoro djece, četiri sina i četiri kćerke. Kada je Konjević-Polje u ratu palo pod kontrolu srpske vojske, Fatima i njena tri sina su sa svojim porodicama spas našli u Srebrenici.

”Svi smo bili gore, dvije godine u Srebrenici. Pad Srebrenice, i odoše. Nikad se više ne vidjesmo”, pričala je kroz suze Fatima i prisjećala se pada Srebrenice i rastanka sa sinovima Mirsadom, Fehimom i Šemsom.

”Rastali smo se na Soločuši, kad smo pobjegli od pijace, robne, od grada, gdje mi je sin najstariji Mirsad stanovao. Došli smo tu i pobjegli u podrum. Oni su više nas došli i pucaju po asfaltu, iznad same kuće. Nama kažu bježite dole (u Potočare op.a.). Moj sin se obukao, da bježe, da idu… Samo sam ga vidjela preko rijeke. Ode gore u šumu. I više nikad”, kazala je majka Fatima.

Braća Mirsad (1966.), Fehim (1968.) i Šemso (1970.) kao dječaci i mladići bili su nerazdvojni.

”Vrijeme su uglavnom provodili kod kuće. Malo preko ljeta, i dok su u školu išli nisu bili kući. Kad su završili, ono odu malo tamo u Srbiju i negdje. Grupovođa naš sa sela pokupi ih i išli da malo zarade. Ostalo sve kod kuće su bili, svi”, pričala je Fatima.

Trojica braće su u julu 1995. godine otišla na put sa kojeg nikada nisu došli na slobodnu teritoriju. Identifikovani su i ukopani jedan do drugog u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

”Našli su ih, ali u onoga najstarijeg nije bilo sve, pa su poslije do godinu dana dokopavali. U dvojice je bilo sve (kompletno tijelo op.a.)”, govorila je drhtavim glasom Fatima.

Majka Fatima kaže da je teško podnijela ukop sinova, ali i da je svaki odlazak u mezarje i obilazak nišana bolan i težak.

”Uh, kako, kako… Kad god odem. Kod kuće je malo drugačije. Kući kad se vraćam… Nemoguće. Nije onaj insan koji je od kuće otišao”, tužno je pričala i jecala Fatima.

Sva trojica Fatiminih sinova bila su oženjena, i kako kaže, to joj je radost, da su iza njih ostala djeca.

”U Šemse i Mirsada po seka, a u onoga braco bio i rođena seka u Srebrenici, u Fehima”, rekla je Fatima.

Obraduje se, kaže, kada joj dođu unuci, i dodaje da joj je drago da su odrasli, da mogu sami o sebi brinuti.

”Unučad su sposobna da brinu o sebi. Neka ih, neka žive gdje su god. Neka budu zdravi i živi”, istakla je Fatima.

Majka Fatima se nakon rata sa suprugom Ragibom vratila u Konjević-Polje gdje i danas živi. Nažalost, suprug Ragib je umro 2007. godine, a Fatimi danas koja je u poznim godinama (76) pomaže kćerka koja živi u blizini. Ostale kćerke i najmlađi sin Sead, iako žive daleko, širom svijeta, često dolaze i brinu o majci.

Pročitajte više

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.