Glavni tužilac Serge Brammertz “zacrvenio” određene: “U bivšoj Jugoslaviji ima više od 4.000 osoba koje još treba istražiti i procesuirati”

“Potrebno je učiniti više da pravda za žrtve bude zadovoljena. U bivšoj Jugoslaviji postoji više od 4.000 osoba koje još treba istražiti i procesuirati. Mnogi osumnjičeni za zločine u Bosni i Hercegovini su našli utočište u Srbiji i Hrvatskoj.

Pozivamo tužioce da ulože napore da ti predmeti budu prebačeni u ove zemlje, a Bosna i Hercegovina treba da pruži dokaze i drugu pomoć”, izjavio je glavni tužilac Haškog suda Serge Brammertz.

Za Preporod.info on govori o završenom procesu Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) kada je riječ o presudama za ratne zločine s područja bivše Jugoslavije, osvrnuvši se i na najvažnije presude koje je Hag donio kada je riječ o zločincima koji su osuđeni za zlodjela na tlu Bosne i Hercegovine.

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) je izricanjem presude Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću završio procesuiranje ratnih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije. Šta će biti s predmetima i dokazima koji su korišteni pred ovim sudom?

Želim da naglasim da, iako je ovo bilo posljednje prvostepeno suđenje koje se odnosilo na bivšu Jugoslaviju održano u Hagu, ono još nije konačno, jer su se obje strane žalile na odluku.

Bez obzira na to, postoje hiljade osumnjičenih za ratne zločine širom zemalja u regionu koji još treba da budu procesuirani, a dokazi koji se koriste pred MKSJ/Mehanizmom već su dio naše podrške i pomoći domaćim kolegama.

Tužilaštvo posjeduje arhivu koja sadrži devet miliona stranica dokumenata, fotografija, videozapisa i drugog dokaznog materijala. Očuvanje i omogućavanje pristupa arhivama MKSJ/Mehanizma je suštinska komponenta mandata Mehanizma.

Posljednje godine postojanja i rada Haga i Mehanizma obilježile su presude Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Tužilaštvo se žalilo na prvostepenu presudu, posebno kada je riječ o genocidu u još šest općina? Na čemu se ta žalba zasnivala? Možete li se osvrnuti na sadržaj žalbe?

I Karadžić i Mladić osuđeni su za niz teških ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih tokom etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini 1992. godine. Ovo je već bilo važno dostignuće za Tužilaštvo.

U žalbenom postupku Tužilaštvo je tražilo da se i ovaj obrazac zločina prizna kao genocid. Tvrdili smo da su zločini etničkog čišćenja iz 1992. godine u skladu s definicijom genocida, jer su počinjeni s namjerom da se unište bosanski muslimani kao takva grupa, u cijelosti ili djelimično.

Nismo izveli nikakve dodatne dokaze, već smo svoju žalbu bazirali na dokazima koji su već prihvaćeni na suđenju i na zaključcima samog Pretresnog vijeća.

Kakvog ste Vi stava, je li za žrtve pravda zadovoljena presudama u ovom sudu? Nije se sudilo Željku Ražnjataviću Arkanu, prije presude umro je i Slobodan Milošević, presudu je “izbjegao” i Slobodan Praljak…

Tokom godina rada u Tribunalu sreo sam se s mnogim žrtvama i shvatio sam koliko im je pravda važna. Pravda im nikada neće vratiti njihove voljene, ali može ublažiti bol s kojom moraju živjeti.

Ono čega se najviše sjećam iz naših razgovora je kada su mi rekli da je pravda važna za sadašnjost i budućnost. Dakle, iako su neki od najvećih počinitelja zločina umrli prije pravosnažne presude, i dalje vjerujem da je moja kancelarija postigla mnogo.

Ne treba zaboraviti ni doživotne kazne za dva najveća zločinca – Karadžića i Mladića. Međutim, naš posao se ovdje ne završava.

Svjesni smo da je potrebno učiniti više da se pravda zadovolji za žrtve. U bivšoj Jugoslaviji postoji više od 4.000 osoba koje još treba istražiti i procesuirati.

Nastavljamo s pružanjem pomoći nacionalnim sudovima za ratne zločine, jer još uvijek ima mnogo osumnjičenih koje treba procesuirati.

Bili ste nedavno u posjeti Beogradu, sastali ste se s predsjednikom Srbije, gospodinom Aleksandrom Vučićem.

Kako ocjenjujete dosadašnju saradnju Srbije s Mehanizmom? Možete li se osvrnuti na regionalnu pravosudnu saradnju u postupcima za ratne zločine i primjeni nacionalne strategije za kažnjavanje ratnih zločina?

Na sastanku s predsjednikom Vučićem razgovarali smo o mogućnostima unapređenja regionalne saradnje u pogledu podizanja optužnica za ratne zločine koje bi mogle pomoći pomirenju u regionu.

Kada je u pitanju regionalna saradnja, razgovarali smo o transparentnoj razmjeni optužnica za ratne zločine između Bosne i Hercegovine i Srbije.

Također smo razgovarali o tome da će razmjena informacija o istragama biti korak u tom pravcu i drago mi je da je već održan prvi sastanak između tužilaštava.

Svjesni smo činjenice da su neki od počinilaca ratnih zločina našli utočište u susjednim zemljama i vrlo je teško raditi na tim slučajevima bez sporazuma o ekstradiciji. Kao što znate, u svim zemljama regiona zabranjeno je izručenje sopstvenih državljana.

Dalje reforme su potrebne kako bi se riješile pravne barijere koje ostaju u vezi s ovim problemom. Razgovarali smo i o implementaciji nacionalne strategije o procesuiranju ratnih zločina. Poboljšanje regionalne saradnje će biti od ključnog značaja.

Kako skoro 30 godina poslije rata doprinijeti pomirenju u regionu. Je li pravda za žrtve zadovoljena i u kojoj mjeri?

Nove nacionalne strategije za ratne zločine se implementiraju u Bosni i Hercegovini i Srbiji, jer u ove dvije zemlje treba procesuirati hiljade osumnjičenih za ratne zločine.

Te strategije postavljaju velika očekivanja za brže rješavanje slučajeva i trebale bi riješiti nedostatke u prethodnim naporima. Ali strategije se moraju implementirati a to je i dalje velika prepreka.

Postoji potreba za unapređenjem regionalne pravosudne saradnje, što je bilo jedno od glavnih pitanja na posljednjem sastanku s regionalnim tužiocima u Srbiji. Mnogi osumnjičeni za zločine u Bosni i Hercegovini su našli utočište u Srbiji i Hrvatskoj.

Pozivamo tužioce da ulože napore da se ti predmeti prebace u ove zemlje, a BiH treba da pruži dokaze i drugu pomoć. Također, negiranje zločina i veličanje ratnih zločinaca ogromna je prepreka pomirenju, a političari bi morali učiniti više, oni bi morali biti primjer za pomirenje.

Nažalost, danas su poricanje i veličanje široko rasprostranjeni u cijelom regionu, a žrtve su zanemarene.

Koja je Vaša poruka Tužilaštvu i Sudu u BiH kada je riječ o ratnim zločinima?

Moj ured je uvijek u potpunosti podržavao rad Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine. Vjerujemo da će nastaviti procesuirati sve odgovorne za ratne zločine, bez obzira na nacionalnu pripadnost ili službeni status.

Do sada su postignuti značajni rezultati u pogledu odgovornosti za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.

Međutim, još uvijek postoje izazovi. Ostao je značajan broj predmeta i nadam se da će Tužilaštvo BiH, ali i entitetska tužilaštva, intenzivirati napore u istrazi i procesuiranju osumnjičenih.

Šta poručujete političarima u BiH?

Žrtve očekuju od političara da podrže procesuiranje ovih zločina. Naša kancelarija ima dobru saradnju s tužilaštvima u regionu, ali glavni izazov ostaje podrška koju vlade i državni organi mogu pružiti. Ima mnogo obećanja, ali ona se moraju ispuniti, a to u ovom trenutku nije slučaj.

Žrtvama i svjedocima je potrebna podrška i pravosudnih i političkih vlasti. Očigledno je da postoje političke prepreke, kao što je nedostatak političke podrške i odlučnosti koje su neophodne za uspjeh tužilaštava za ratne zločine.

Pročitajte više

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.