Akademik Abdulah Sidran govorio je na nekropoli stećaka Radimlja u Stocu, gdje je gostovao na Festivalu kulture “Slovo Gorčina”, koja se 52 godine održava u čast bh. pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara. Tom prilikom je Sidran u razgovoru za Klix.ba otvoreno kritikovao odnos današnjeg društva i vladajućih struktura prema velikom bh. pjesniku i njihovim djelima što može biti i pogubno.
“Ja ne mogu biti zadovoljan tretmanom jednog velikog pjesnika, gdje se iz njegovog predubokog, ogromnog pjesništva vadi i uzima samo ono što je podobno aktualnim manipulacijama”, kazao je Sidran.
Ističe da se to ne događa samo s Makom Dizdarom, nego s većinom, ali da se s njim to ne bi smjelo događati, jer postoje ljudi koji znaju mnogo dublje značaj pjesništva i cjelovitost njegovog rada.
“Njih bi se moralo pitati kad se određuju mjesta u udžbenicima i kad se određuju nazivi škola”, upozorio je Sidran. Ističe da nije teško biti pjesnika, ali da se ne rađa često velikan kao Mak Dizdar.
“U historiji književnosti i naroda nema nego dva ili tri slučaja kad je jedan jedini čovjek određen voljom viših nebeskih sila i svojim književnim djelom napravio sintezu između najviših vrijednosti, onoga što je elementarno ljudsko, etničko –narodnosno, pa domovinsko, zavičajno, trajno i vječito”, naglasio je akademik Sidran govoreći o velikom pjesniku iz Stoca.
U tom kontekstu je skrenuo pažnju na značaj poezije i jezika u malim narodima koji, kako ističe, spašava njegovo postojanje.
Povukao je paralelu sa Slovencima čiji je konzervirani zajednički jezik od prije 800 godina, okruženjem jezika bio osuđeni na nestanak, ali ih je u postojanju narodnog , nacionalnog i državnog , kaže Sidran, sačuvala upravo poezija.
“Na taj način smatram da naša prosvjeta kultura, pogotovo to namjensko udžbeničko, plitko poimanje i tumačenje treba što prije sklanjati, a Maku vraćati veličinu koju on zaslužuje, ne samo po tom osnovu.
Potrebno je kazati novim generacijama i to da često veličina jednog dijela opusa jednog autora prekrije i baci u nevidjela druga njegova djela, druge njegove vrste posla.
To se s mnogim piscima događalo, pa ja upozoravam da je u knjiženi svijet opće poznatosti Mak ušao 1955. i 1956. godine.
Ali mi smo kao đaci jako voljeli njegove dvije prethodne knjige ‘Okrutnosti kruga’ i ‘Koljena za madonu“, za nas je on već bio veliki pjesnik”, podvlači naš sagovornik.
To što se poslije događa je kako kaže, “prirodni rast jedne veličine”.
“On je od Boga dat da krene iz jednog malog zavičaja iz ovog prostora ovdje i da sudbina odredi da se on igra oko ovih kamenova ne znajući šta su oni.
Ali dišući njihovu dušu, kao što smo se mi igrali oko tramvajskih šina, njemu je ovo bio vasionski smisao postojanja, da se rodi tu, da upije to i da to pretvori u neizmjernu književnu veličinu i da pritom, kao usput, kao nehotice zapravo konstituiše jedan narod”, kazao je Sidran za Klix.ba.
Zbog toga smatra neprocjenjivo značajnim održavanje Festivala kulture “Slovo Gorčina” koja po njegovim riječima počiva na samo nekolicini entuzijasta i nije shvaćena još na državnom nivou.
“Organizacioni odbor je novi od ove godine. Imamo nove sponzore nove prijatelje i odlučili smo da idemo u širinu da se ide multidisciplinarno, da se ne ostaje samo na književnosti, a da se unutar onog što je književnost i što je Maka Dizdar, pokušavaju osvijetliti ove dimenzije o kojim sam govorio.
Ovakve manifestacije uvijek počivaju na plećima nekolicine entuzijasta i ne nadam se da je to moguće brzo i lako promijeniti, ali osjećam da ovdje ima dovoljno energije i upornosti i da ono možda i bude shvaćeno na najvišem državnom nivou”, kazao je naš sagovornik.
Naglašava kako su to preduge teme, a dobar primjer za BiH po njemu je Sjeverna Makedonija.
“Makedonska državnost i nacionalni identitet su dobiveni putem Sruških večeri poezije, na koje je svake godine dolazilo po 50 značajnih pjesnika iz cijeloga svijeta.
Iz S. Makedonije su pametni, bio je Kiro Gligorov, sjetite se njihovih pametnih političara, oni su svoju diplomatsku kvotu uvijek punili pjesnicima i književnicima.
Zato da u Portugalu, Senegalu i Južnoj Americi progovore i da se čuje za postojanja malog makedonskog jezika i malog makedonskog naroda.
Da toga nije bilo, to bi bio bugarski narod i bugarski jezik. Ne vjerujem kod nas da postoji u tim praktičnim dnevnim političkim pametima svijest kojoj je ovo i na kraj pameti”, zaključio je Sidran.
