Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma 14. decembra 1995. godine u Parizu osjetili smo olakšanje, posebno što je to učinjeno u prisustvu najodgovornijih osoba iz tadašnje međunarodne zajednice, kaže sudionik pregovora u Dejtonu, prof. Kasim Trnka.
BiH je tada dobila garancije da je rat završen i da se neće ponoviti.
– Znali smo, također, da je Sporazum napravljen prema diktatu američke administracije, s osnovnim ciljem koji je trebao predsjedniku Clinton u njegovoj predizbornoj kampanji da pokaže da su SAD vjerodostojne i da mogu zaustaviti rat koji su građani SAD gledali na televiziji i nisu se mogli načuditi da se takvo krvoproliće dešava na tlu Evrope.
Zadatak “neka se završi rat, pa radi šta god znaš” dobio je Holbrook, razarač, koji je postigao cilj – sjeća se Trnka.
Taj je cilj Bosnu i Hercegovinu skupo koštao, dodaje, jer su u Dejtonu kreirana rješenja koja odstupaju od demokratskih principa i ne garantiraju dugoročnu stabilnost.
– Holbrook nam je govorio, neka se zaustavi rat, pa u narednih desetak godina promijenite ekipu na vlasti, sklonite ratne huškače i napravite sistem u skladu s evropskim standardima. Međutim, procesi su išli u suprotnom smjeru.
Ono što je utvrđeno Dejtonskim sporazumom, produbilo je podjele u BiH, jer je težište na tri konstitutivna naroda, a na to su se “namjestile” odgovarajuće stranke koje imaju potpuno različite ciljeve u pogledu budućnosti BiH – ističe Trnka, prenosi Avaz.
Sve do danas traje i dilema je li bosanska strana trebala pristati na takav sporazum, ali Trnka kaže da smo često “generali poslije bitke” i da je drugačije iz današnje perspektive gledati na Dejton.
– Drugo je bilo tada, kad smo svaki dan primali izvještaje o pogibijama civila, iscrpljenosti boraca… Danas, možda, možemo reći da se Sporazum mogao odbiti, ali pitanje je šta bismo dobili – pojašnjava.
Dobre odredbe iz Dejtonskog sporazuma nisu provedene, jer svako je iz njega uzimao ono što mu odgovara. Isto je i danas, kada to radi Milorad Dodik na putu ka secesiji.
– Ne možemo očekivati da nam neko drugi rješava situaciju. Moramo sami nešto poduzeti, mora se probuditi demokratska javnost u BiH, da izvrši različite oblike pritiska i na domaće vlasti i na međunarodnu zajednicu.
Kao da gledamo neko stravično pozorište u kojem igra Dodik i skrštenih ruku čekamo da nam neko drugi riješi problem – ističe Trnka.
