Učesnik mirovnih pregovora u Daytonu Miro Lazović kaže da je otvoren proces secesije Bosne i Hercegovine i da budućnost države sa politikom Milorada Dodika dolazi u neizvjesnost.
Učesnik mirovnih pregovora u Daytonu i predsjednik Foruma parlamenataraca BiH 1990 Miro Lazović kaže da su politike koje su kreirale rat i danas prisutne u BiH, i da one ne mogu kreirati mir – piše Al Jazeera Balkans.
“Činjenica je da je Bosna i Hercegovina proteklih 26 godina taoc ustavnih aranžmana sadržanih u Aneksu 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, i činjenica je takođe da je Dejtonski mirovni sporazum donešen 95. bio ograničenog karatera – dakle, od onog trenutka kada se uspostavi mir u Bosni i Hercegovini trebalo je pristupiti i promjenama Aneksa 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, to jest Ustava Bosne i Hercegovine na način da se BiH gradi kao jedna stabilna, demokratska i funkcionalna država.
Međutim politike koje su kreirale rat u Bosni i Hercegovini i na prostoru bivše Jugoslavije, i danas su na neki način prisutne u Bosni i Hercegovini, pogotovo politički ciljevi tih politika. Tako da mogu reći da – oni koji su kreirali rat i te politike, ne mogu graditi mir, ne mogu graditi BiH kao stabilnu državu. Akteri su se promijenili personalno, ali faktički, politički ciljevi su ostali isti i ne dozvoljavaju Bosancima i Hercegovcima, slobodnim građanima – da grade svoju državu mirnim i političkim sredstvima.”
Kaže da etničke elite ne dozvoljavaju promjene Ustava BiH.
“Da je bilo političke volje, Dejtonski mirovni sporazum je solidan okvir koji bi mogao izgraditi takvu Bosnu i Hercegovinu. Ali isto tako, neke odredbe u Ustavu Bosne i Hercegovine afirmiraju etničke podjele i etničke partije učvršćuju na vlasti, a kada je to slučaj onda su ugrožena i ljudska prava.
Na tim politikama, na tim etničkim podjelama, etničke elite učvršćuju svoju vlast, bogate se i zbog toga ne dozvoljavaju i sprečavaju i presude Suda za ljudska prava Strasbourga, i zbog toga ne dozvoljavaju proces promjene Ustava Bosne i Hercegovine na način prihvatanja evropskih principa i standarda.”
Lazović smatra da je otvoren proces secesije Bosne i Hercegovine i da budućnost države sa politikom Milorada Dodika dolazi u neizvjesnost.
“Budućnost BiH može biti ugrožena ukoliko se ne zaustave seperatističke težnje i ukoliko se ne zaustave oni političari koji su zbog koruptivnih radnji i zbog straha od svoje budućnosti još uvijek kočnica u napretku BiH.”
Kaže da Milorad Dodik posljednjih nekoliko mjeseci odmjerava snagu sa međunarodnom zajednicom, te se bahato ponaša.
“Čak ne bira riječi kada se obraća Visokom predstavniku, ponižava gospodina Schmidta do te mjere da je to neshvatljivo. To spada u domen jedne primitivne, seljačke bahatosti koju on pokazuje prema međunarodnoj zajednici.”
Lazović poručuje da su “građani BiH već deprimirani slabom reakcijom međunarodne zajednice” i da Visoki predstavnik može zaustaviti “bahate političare u nečasnim nakanama prema Bosni i Hercegovini’.
Dodik postaje problem za Vučića
Zbog izostanka reakcije međunarodne zajednice, Milorad Dodik dobija motiv da i “dalje zateže konopac”, kaže Lazović.
Kaže i da Milorad Dodik političku snagu crpi iz kontakata sa Aleksandrom Vučićem i Vladimirom Putinom ali i da postaje problem, posebno za Aleksandra Vučića.
“Mislim da svojom retrogradnom politikom postaje problem za [Aleksandra] Vučića. Jer narušavanjem vlastite države postaje problem Vučića u razgovoru sa Kosovom. Problem je i u pogledu ostvarivanja ideje projekta Otvorenog Balkana. Vučić mora skloniti Dodika sa političke scene ukoliko želi BiH kao državu u tom projektu.”
O eventuanim izmjenama izbornog zakona Lazović kaže da će u njih morati biti ugrađen građanski princip, i da se za njega treba boriti.
