Pojačanje trenutnih snaga je potrebno: Analitičari pozivaju na raspoređivanje NATO vojnika u BiH

Posljednje Vijesti

Nikada od potpisivanja Dejtonskog Sporazuma mir u Bosni i Hercegovini nije bio ugrožen do ove mjere i ova kriza koja se produbljuje mora se zaustaviti odmah jačim angažmanom Sjedinjenih Americkih Drzava i NATO saveza, naveli su u svojoj analizi Senada Šelo Šabić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose i Kurt Bassuener, suosnivač i viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije (Demoratization Policy Council).

“Pojačanje trenutnih snaga dodatnim vojnicima je prijeko potrebno i to odmah,” apeluju oni u analizi objavljenoj na analitičkom online forumu Just Security, navodeći da bi raspoređivanje dodatnog kontigenta američkih vojnika u Brčkom, gdje se teritorije RS i Federacije susreću i koje je smješteno na vitalnoj komunikaciji koja povezuje Banja Luku i Bijeljinu i Beograd, odvratilo Milorada Dodika ili bilo kojeg drugog lidera u RS koji teži ka samostalnosti od takvih aktivnosti.

“To bi također Dodiku slomilo kičmu u političkom smislu i oslabilo povjerenje u njega, obzirom da se on već bori sa rastućim javnim nezadovoljstvom u vezi sa sve većom zaduženošću Republike Srpske,” navodi se u analizi.

“Srpski nacionalistički politički lider u Bosni i Hercegovini, uz podršku dugogodišnjeg tvrdokornog bosanskog Hrvata, eskalira separatističku retoriku, pojačavajući zabrinutost da bi njegove prijetnje odbacivanjem državnih institucija mogle obnoviti nasilni sukob i narušiti dugo hvaljeno diplomatsko dostignuće SAD-a – Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine.

Ipak, Sjedinjene Države i njihovi saveznici iz Evropske unije i NATO-a do sada su kao odgovor davali samo mlake izjave koje nisu imale efekat odvraćanja,” pišu analitičari.

Navodi se i to da je Dodik izjavio da će, u slučaju da NATO “interveniše” u RS protiv njegovih akcija, pozvati svoje “prijatelje” u pomoć (misleći na Rusiju i Srbiju).

“Njegovo retorika je implicirala da NATO nema pravo biti u RS (i ostatku BiH), što je nadležnost koju Dayton jasno navodi,” kažu analitičari, navodeći da prvi aneks (1A) Dejtonskog sporazuma obavezuje NATO da održava “sigurno i zaštićeno okruženje” u cijeloj BiH.

Objasnili su da su se Snage za implementaciju (IFOR) u početku sastojale od preko 54.000 vojnika, od kojih su jedna trećina bili Amerikanci. IFOR su naslijedile Stabilizacijske snage (SFOR) nakon što je predsjednik Bill Clinton u decembru 1997. priznao da će prisustvo morati biti održavano bez planiranog datuma izlaska.

Dodik je također izjavio je da će se obračunati sa (jedinstvenim) oružanim snagama BiH tako što će opkoliti kasarne na način na koji su snage slovenačke teritorijalne odbrane to uradile sa Jugoslovenskom narodnom armijom 1991. godine – prisiljavajući je da se povuče nenaoružana, stoji u ovoj analizi.

Simbolika

“Dan kada je uputio svoju prijetnju da će se povući iz države, za koju je dugo tvrdio da treba da se raspadne, bio je značajan. Bila je to 30. godišnjica govora njegovog prethodnika Radovana Karadžića u skupštini Socijalističke Republike BiH, u kojoj je upozorio Bošnjake (tada su se zvali Muslimani) na potencijalni nestanak ako nastave tražiti nezavisnost od Jugoslavije koja se raspada – govor koji je poznat kao “put u pakao.”

Analiza napominje i činjenicu da je Dodik odbio autoritet novog Visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta, te da se u tome sa njim slaže i Rusija.

Tekst također spominje izjave člana Predsjedništva Željka Komšića, koji je upozorio da, ako međunarodni akteri ne budu branili teritorijalni integritet i suverenitet BiH, to morati raditi državne institucije.

Navedeno je da MUP RS  održava taktičke vježbe “na planini posredno iznad Sarajeva (odakle je grad bio opkoljen tokom rata) i na području grada u RS-au Mrkonjić Grada,” te su se analitičari složili sa izjavom Komšića da ovo predstavlja “provokaciju.”

“Mogućnost za pogrešnu procjenu je visoka,” upozoravaju analitičari.

“Bilo kakva konfrontacija izmedju RS-a i državnih snaga ili snaga iz Federacije bi sigurno bila nasilna, čak i da joj nije cilj da vodi ka neprijateljstvu. Obzirom da je konstantna zapaljiva retorika namjenjena radikalizaciji populacije, slučajni nasilni incident bi se mogao iskoristiti kao “dokaz” da je potreban formalni, oružani odgovor. To bi i mogla biti namjera trenutne eskalacije,” navodi se u tekstu.

Bassuener i Šelo Šabić su prokomentarisali i Dodikov zahtjev za povratak “izvornom Dejtonu”, uz objašnjenje da bi to značilo “da se privede kraju uništavanje vezivnog tkiva izgrađenog od rata do danas s ciljem boljeg funkcionisanja države – uključujući i Državni sud (za ratne zločine i organizirani kriminal/korupciju), Oružane snage, državnu policiju i niz drugih državnih organa, uključujući – usred pandemije koja je teško pogodila BiH – i Državnu agenciju za lijekove i medicinska sredstva.”

“Ali on se takođe dugo zalagao za i radio na nezavisnosti. Njegovi prethodni zahtjevi su bili udovoljeni od 2006., što ga je svaki put činilo jačim – a kredibilitet SAD i EU slabijim.”

Taoci na čekanju

Broj stranih vojnika u Bosni i Hercegovini se tokom godina smanjivao i već cijelu deceniju jačina EUFOR-a je ispod operativnih zahtjeva, navodi se u tekstu, uz objašnjenje da je trenutno na terenu 700 vojnika “koji nisu u stanju ni istovremeno zaštititi svoju bazu u Butmiru i Sarajevski aerodrom, da ne govorimo o LOT timovima razbacanim po cijeloj BiH.”

“Ove ne-borbene jedinice su u suštini taoci na čekanju,” navodi analiza, potkrijepivši to činjenicom da su tri posljednja zamjenika komandanta za Evropu procijenila da je potrebna brigada, otprilike 5,000 vojnika, da bi se ispunio mandat iz Dejtonskog sporazuma.

“Politički, BiH je na ovoj silaznoj putanji više od 15 godina, a tako ozbiljan secesionistički izazov je prisutan već više od jedne decenije. Dodik je dugo izlagao državne institucije napadima. I njega je prihvatila međunarodna zajednica predvođena Evropskom unijom.

Vlada SAD-a je barem sankcionisala Dodika zbog njegove antidejtonske aktivnosti; EU nije izrekla takve kazne – čak ni sada s ovim očiglednim napadom na dejtonski ustavni poredak i potencijalno na sam mir. Od 14. oktobra, sve što su EU i Sjedinjene Države uradile jeste da izdaju šablonske izjave, bez pominjanja sopstvene odgovornosti da odvrate od ovakvih aktivnosti,” pišu Bassuener i Šelo Šabić.

“Čini se da je razlog za ovaj slab stav kontinuirana fiksacija na izbornu i “ograničenu ustavnu promjenu” – navodno radi poboljšanja izbornog procesa i poštovanja nekoliko sudskih presuda, uključujući pet presuda Evropskog suda za ljudska prava.

Ali u stvarnosti, kao što je na ovim stranicama nedavno objasnila jedna od osoba koje su tužile, Azra Zornić, međunarodni napori u suštini prestaju kada krenu zajedničke ucjene Dodika i njegovog dugogodišnjeg saveznika, lidera nacionalističke stranke bosanskih Hrvata Dragana Čovića,” stoji u analizi.

“Njih dvojica prijete ometanjem općih izbora u Bosni u oktobru 2022. godine, ukoliko Čović ne dobije ono sto dugo traži: garancije da samo on (ili neko koga on imenuje) može biti izabran na hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH,” dodaju analitičari.

Obnova mandata Savjeta bezbjednosti narednog mjeseca

Analitičari su upozorili da se mandat EUFOR -a i sjedišta NATO-a u Sarajevu nalazi na “dasci za rezanje” tokom sljedećeg mjeseca u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, na godišnjoj sjednici na kojoj će se razmotriti obnova.

“Dugo se strahovalo od mogućnosti ruskog veta na misiju. Nakon ruske invazije na Krim i istočnu Ukrajinu 2014. godine koja je rasplamsala rat koji traje do danas, Rusija je svoju ulogu podrivača na Zapadnom Balkanu intenzivirala agresivnim ometanjem, iako je do sada to učinila apstinirajući, a ne stavljajući veto na nastavak EUFOR -a,” pišu oni.

No, posljednjih mjeseci, Rusija i Kina su zajednicki pokušavale da delegitimiziraju Viskog predstavnika Christiana Schmidta, tvrdeći da njegov mandat nije potvrdio Savjet bezbjednosti, navode analitičari.

Upozoravaju da bi sljedećeg mjeseca, kada se bude odlučivalo o produzenju mandata EUFORa i NATO sjedišta u Sarajevu, Moskva i Peking mogli pojačati svoju misiju “ometanja.”

Objasnili su u tekstu da je prisustvo EUFOR-a u BiH održavano godinama od strane aktera koji su se protivili povlačenju snaga, prvenstveno Velike Britanije, “ali postoje članice EU i NATO-a, poput Francuske, koje bi mogle biti sretne što mogu dozvoliti Rusima i Kinezima da preuzmu krivicu za kraj misije koju je ona htjela privesti kraju, ako ništa drugo, kako bi okončala odgovornost koju misija nosi (obaveza osiguranja sigurno i bezbedno okruženje).”

“S obzirom na direktnu prijetnju miru sada, takav stav je potpuna ludost. Francuska drži pero na Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a o EUFOR-u (i NATO štabu) sljedećeg mjeseca,” izmedju ostalog su napisali su Bassuener i Šelo Šabić.

Leave your vote