Svi na setu plakali: Željko otkrio kako je nastala najemotivnija scena u filmu “Toma”

Posljednje Vijesti

Sa poznatim pjevačem, kantautorom i producentom Željkom Joksimovićem, ekipa portala Telegraf.rs popričala je o ostvarenju (filmu “Toma”) koje je oduševilo mnoge koji su ga odgledali.

Željko je ispričao kako je film “Toma” nastao i otkrio neke pojedinosti koje su vezane za navedeni projekat koji Joksimović realizovao uz pomoć menadžera Baneta Obradovića, producenta i reditelja Dragana Bjelogrlića, kao i ostalim članovima mnogobrojne ekipe.

– Bane (Bane Obradović) je dobio tu čast da se bavi likom i djelom Tome Zdravkovića, samim tim i da sve to sačuva od zaborava. I, mislim, kao svaki menadžer koji ima viziju, a on je sa mnom već 20 godina, mi smo i kumovi i saradnici, negdje vidio kako to može da izgleda.

Ja nisam bio u samom startu potpuno siguran da to može da se brzo završi, da bude i kvalitetno, za to treba mnogo para i mnogo vremena. Jednom smo bili u Minhenu na aerodromu, kada mi je kasnio let i ja sam prelomio: “Radimo film o Tomi. I seriju”. A onda sam otišao kod Bjelogrlića, sa kojim sam radio u tom trenutku, prije jedno 15, 16 godina “Ivkovu slavu”, i on mi je, znajući Bjelu, on je uvijek govorio: “To ćemo da vidimo. Mislim, može…”

Kod njega nikad ne znaš kada je konačno, kada je nešto završeno, kada nije. On je prosto rekao: “Da, radićemo Tomu.”Onda je on, kome god je rekao kasnije, nailazio na odgovore: “E, super.”. Niko nije rekao: “A što?” Tako da smo mi svi osjetili tu energiju i nekako bili sigurni da ćemo napraviti dobru stvar.

Nekako još uvijek ne mogu da vjerujem da smo uspjeli u toj meri da ljudi tako reaguju. A zapravo je to, mogu da kažem, sve što smo radili kroz “Tomu” i dešavanja u staroj Jugoslaviji i od perioda od 1958. do 1991. godine, nekako još….

Nismo mi promijenili planetu, planeta je još uvijek tu, nego smo samo zaboravili na neke stvari koje nas mogu načiniti srećnim. Zaboravili smo na dušu, a Toma je upravo pjevao o duši, i pisao je o duši i živio je sa dušom. Tako da, siguran sam da bi i on bio jako ponosan na ovaj film – rekao je Joksimović.

Na konstataciju da je i Željko kroz njegove nastupe i koncerte čuvao uspomenu na Tomu Zdravkovića, i to kroz nove aranžmane, Joksimović se podsjetio i kako.

– Hvala tebi što si se sjetila toga. Ja sam napravio prvi sving koncerte koji se zovu “Dva sveta”, jer ta njegova rečenica puno toga opisuje…. Ja sam sve pjesme obradio u singlu, i da je to jedan drugi svijet, odnosno drugi život tih pjesama, uključujući i (pjesmu) “Dva smo sveta različita”.

To je bila prva pjesma koju sam snimio u tim aranžmanima, tako da je on meni bio velika inspiracija – rekao je Željko i navodi da Tomina muzika jeste uticala na njegovu muzičku evoluciju – rekao je Željko Joksimović.

Joksimović se osvrnuo i na to što se mlađa publika, nakon odgledanog filma, interesuje za život Tome Zdravkovića.

– Interesantno je to pitanje. Bjela i ja, kada smo počeli da radimo film, nekako smo razmišljali kako djeca mogu da znaju imajući taj neku lošu energiju svakodnevnice. Jer te svakodnevnica tjera na razmišljanje od ne duže od 3 sekunde.

Sve što je duže od 3 sekunde je dosadno. Kako ćemo mi mlađi naraštaji, koji nisu upamtili Tomu. Možda znaju neku pjesmu u kafani, ali ne znaju ko pjeva, što je slučaj sa mnogim izvođačima. Kako ćemo nekako da ih obavijestimo da radimo film o Tomi.

I čim se nismo trudili da toliko gađamo tu populaciju tematski, jer tu pravim paralelu sa mojim pjesmama, pjesme koje sam pravio 2001. godine, ljudi su uspavljivali djecu uz te pjesme. Ali ja im nisam rekao: “A sada dječija pjesma. Ili pjesma za odrasle”.

Prosto, mi smo ušli sa dušom i sa ljubavlju da to radimo, a kada se radi nešto sa velikom ljubavlju i kada se radi sa dušom, svi naraštaji prepoznaju. Tako da mi je jako drago… Rijetko pratim taj Jutjub, te trendinge… Ljudi, oni su prepoznali emociju. Ti mikrofon i objektiv ne možeš nikada da slažeš – rekao je Željko.

Poznati kantautor je otkrio i kako je došlo do saradnje sa Acom Pejovićem i Suzanom Dinić.

– Sve smo kastingovali. I glumce i izvođače. Aco se pojavio, ne znajući da smo ranije imali izvođače koji pjevaju Tomu. I otpjevao je te pjesme sa orkestrom. I nekako sam bio siguran da je to on, jer baš podsjeća po boji glasa i emotivno na Tomu, baš jako.

Suza Dinić, odnosno Suza Branković pjeva sa mnom. Jedno jako talentovana osoba, jedna sjajna žena koja je u ovom slučaju uopšte nije planirana da pjeva Silvanu, nego je to trebalo da bude druga pjevačica, kojoj smo mi poslali i melodije. To je trebalo da se desi u Beču.

Međutim, ta pjevačica se razboljela baš tog jutra, a mi treba da imamo snimanja, treba da imamo zvuk i muziku uz koju treba da se otvaraju usta, lip singing. Koga ću? Suzu Branković. (Željko) Suzo, gdje si? (Suza) Ja sam tu u Kruševcu, nešto me bole leđa. Rekoh (joj), možeš nešto da mi snimiš.

Imamo snimanje, bukvalno sutra, i potrebno nam je da imamo Silvanu. Kaže, imam tu mikrofon, snimiću ti ja to… Ja se budim ujutru, ona mi je poslala “Šta će mi život bez tebe dragi”. Ja slušam na telefonu i kažem ne znam što mi je poslala Silvanu.

Ja sam mislio da mi je poslala dio nje, pa da vidim da li liči. Međutim, sve je to bila Suza. Ja kažem: “Bože, pa ovo je Silvana.” Dakle, mogu da kažem, nije kome je namijenjeno, već kome je suđeno – rekao je Željko.

Na pitanje kako je nastala najemotivnija scena u filmu “Toma”, scena za Ljiljanu, Joksimović je objasnio.

– Ti baš stvarno gađaš u metu. Moram da kažem, kada radite sa Bjelom, onda je sve u tri minuta do 12, jer tako je nastala i kraj filma, tako je nastala i Ljiljana. Mi smo Ljiljanu snimali u originalnom aranžmanu, sa orkestrom, koji je Aco otpjevao, i onda me je on na dan snimanja koje smo radili u “Dva jelena” pozvao i rekao: “‘Ajde, molim te, ovo za Ljiljanu ne mora da bude sa orkestar neki, mora klavir…

Je l’ ti možeš da napraviš neki novi aranžman da ta bude pjesma uz klavir, da bude mirna…” Ja kažem: “Hajde, sada ću da probam….” I onda smo napravili tu verziju, gdje su glumci na setu plakali, gdje je Bjela na setu plakao, gdje smo svi plakali, nekako se emotivno raspali i, bukvalno, to je bila ideja tog dana i tako je nastala Ljiljana.

To je već sada antologija – rekao je Željko.

Leave your vote