Prof. dr Nikola Samardžić, ugledni historičar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu piše u svojoj novoj kolumni da su pred Srbijom dvije velike šanse.
“Prva je, da Vučić donese odluku o pridruživanju sankcijama Rusiji. Srbija će se osloboditi malignog uticaja Putinove zločinačke vlasti, i koncepta te vlasti. Sankcije Rusiji postaju prečica procesu ulaska Srbije i ostatka bivše Jugoslavije u EU.
EU je konačno uspostavila zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku. NATO ponovo ima smisla.
Pojavljuju se nove moguće članice, Finska i Švedska, čiji su državni i društveni standardi impresivni.
Sankcije Rusiji bila bi i poruka izvinjenja, pomirenja i buduće saradnje svim susjedima koje je Srbija ponovo ugrožavala od 2016.
Mislim na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju, ali i na Hrvatsku.
Druga šansa je, ako se Vučić ne osmjeli na odluku o pridruživanju sankcijama Rusiji, da tu odluku donese, umjesto njega, opozicija.
U ovom trenutku, opozicija podržava Putina relativizujući agresiju u Krajini, ili porukama ne u NATO, čuvajući glasove koje nema.
Opozicija i na toj tački dijeli sva Vučićeva uvjerenja.
Već se slažu, ne u NATO, ne daju Kosovo koje nemaju, negiraju da se u Srebrenici dogodio genocid.
Ne u NATO je jasna poruka Putinu.
Vučić podržava Putina, jer glasanje u Generalnoj skupštini UN ne znači konkretno ništa, zatureno u tolikoj većini. Vučić šalje u Rusiju avione, i otvara alternativne finansijske tokove i institucije.
Ako Vučić tako nastavi, nov bojkot izbora jedini bi imao smisla.
Bojkot izbora bilo bi podsjećanje evropskoj javnosti, da su izborni uslovi i dalje nejednaki, da Vučić medijskom kampanjom zloupotrebljava državničku funkciju i podržava ratnu agresiju Rusije protiv Ukrajine.
Bojkot izbora ogolio bi Vučića lično i njegovu novu šešeljevsku politiku dok su EU i NATO nikad jači i složniji.
Pošto je prokockao sve svoje šanse, a bio je saradnik ratnog zločinca, Vučić bi dobio ulogu parije u zapadnom svijetu koji je ponovo preuzeo moralno liderstvo dok pomaže Ukrajini u onoj mjeri u kojoj je to razumno. Pred gubitničkim bijesom ludaka koji je razjaren jer gubi, a ostao mali.
Dvadeset godina javno, uporno, dosadno ponavljam, Putin će Srbiju učiniti ponovo izolovanom, neuspješnom i nesretnom.
Zato ukazujem na šanse, inače ćemo nestati. Činjenice opominju, da je taj proces u toku.
EU i NATO će podržati onu opciju koja se bude jasno opredjelila, ne za osudu agresije, koju iskreno ne osuđuju ni vlast ni opozicija, nego za sankcije koje su jedina altenativa sukobu u kojem bi svijet nestao.
Podrška Ukrajini nije politika nego savjest čovječanstva. Sankcije Rusiji su jedini iskaz te savjesti, koji ima smisla.
Pred nama su i šanse za konkretne sistemske promjene.
Da Republika od Gazproma otkupi NIS. Da Republika otkupi Lukoil.
Da se INA vrati Hrvatskoj. Gest prijateljstva i pomirenja, i saradnje u svijetu u kojem nam je najbolje kad smo na istoj strani, možda i ponovo zajedno.
