“Šta meni znači Sarajevo? Nije mene ovdje držala arhitektura nego ljudi koje sam upoznao. Stvorio sam neku vrstu porodice, upoznao sam ljude u koje se mogu osloniti u bilo kom pogledu”, kaže Alban Ukaj u intervju za DW.
“Quo vadis, Aida?” je posljednji film u kojem Alban ima ulogu prevodioca i Aidin kolega koja pokušava spasiti svoju porodicu u vrijeme kada se dogodio masakr u Srebrenici. Iako film nije dobio Oskara, za koji je bio nominovan, Alban kaže da takav film već ima svoj uspjeh i da će ostati upamćen.
Suočavanje s prošlošču
Glumac porijeklom sa Kosova radio je predstave u cijelom regionu. Zaposlen je u poznatom ratnom pozorištu SARTR u Sarajevu, ali je i gost u mnogim pozorištima poput Narodnog.
Ukaj je aktivan kritičar društva, kako u BiH tako i regionu. Bavi se temom suočavanja sa prošlošću, ratom i angažovan je umjetnik, kritičar nacionalizma i često je prisutan u raznim debatama. On kaže da se o pošlosti mora govoriti.
“Mislim da je bitno radi generacija koje dolaze iza nas jer mi nemamo taj luksus da pravimo filmove o prvoj kapi kiše u Amsterdamu kao sto naše kolege iz Holandije mogu praviti film o tome”, kaže Ukaj.
Alban je radio na nekoliko projekata koji se bave temama prošlosti, ali je aktivan i dosta govori o politici. Vjeruje da umjetnici mogu da utiču na društvo. On kaže da umjetnici moraju biti opozicija svakome i onima koji su na vlasti i onima koji su opozicija.
“Kali” što na albanskom znači Konj, prvi je film Albana Ukaja kao reditelja. Riječ je o kratkometražnom filmu koji je baziran na istinitom događaju na predratnom Kosovu. Ta priča se dogodila samom glumcu u njegovoj mladosti kada je bio uhapšen u Prištini.
On je ubijeđen da se takve priče moraju snimati češće i da ne bi trebalo biti teško pričati o tom vremenu koje još uvijek muči mnoge generacije. Ukaj kaže da je osjetio potrebu da sam režira filmove kako bi bolje predstavio šta osjeća.
Film “Jama” koji je premijerno prikazan u okviru takmičarskog programa na 25. Sarajevo Film Festivaludrugi je Albanov film. Riječ je o kratkom filmu o jednom ratnom zločinu u Sarajevu o kojem režiser, snimatelj i glumac, nemaju dovoljno informacija.
Odgovornost prema ubijenim Srbima
“U Kazanima su poginuli i građani bošnjačke nacionalnosti, Srbi i Ukrajinci. Poginuli su oni muslimani koji su pokušavali da brane svoje srpske komšije i na kraju završili u toj jami. Ja uvijek kažem da se protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića borio i Jovo Divjak koji je nedavno preminuo. Prvenstveno, i današnja politička nomenklatura ima odgovornost prema tim ubijenim Srbima koji su stradali jer su oni prvenstveno bili građani Sarajeva koji su odlučili bez obzira na okolnosti ostati tada u ovom gradu u tim najtežim trenucima. Mi smo snimali film o jednoj generaciji koja jako malo zna o Kazanima čak možda nikako”, kaže Ukaj.
Ukaj sada već ima 40 godina, a tokom karijere je dobio brojne nagrade kao najbolji glumac. Glumio je u nekoliko desetina filmova i mnogobrojnim pozorišnim predstavama. Ali, njegovi roditelji nikada nisu dobili priliku da ga uživo gledaju.
Politika ga razdvojila od roditelja
Politički odnosi Kosova i Bosne i Hercegovine su veoma uticali na njegov život. Birokratija ga dugo dijeli od porodice i skoro nikada nisu svi na okupu. Alban je ljut na politiku Sarajeva. On kaže da se mnogima uskraćuje sloboda kretanja te najavljuje tužbu protiv BiH.
“Tužićemo državu zbog ukinutih osnovnih ljudski prava, a to je sloboda kretanja. Ja starim, moji roditelji još više, ne viđaju unuka ni za rođendane ni za druge slave, a ni on ne viđa djeda i nenu”, žali se Ukaj.
Alban je sad već “stari“ Sarajlija. Kada mu dozvoljavaju poslovne obaveze, ode i do Prištine. Nada se da će njegovoj muci vizama za porodicu nekada doći kraj. Njegov otac, kao novinar Jutarnjeg lista iz Hrvatske gdje je i studirao, često je bio gost Sarajeva za vrijeme Jugoslavije. Ali sada, on tu ne može doći, pa se jedino mogu vidjeti putem interneta.
Sarajevo i Prištinu sada povezuje malo stvari zato što je komunikacija između ova dva grada prilično prekinuta. Alban je jedan od poslednjih studenata sa Kosova koji drži povezana ova dva grada. Možda jednog dana uspije da skupi i dvije svoje za sada podijeljene porodice.
