Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da nema “legitimnog predstavljanja” u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Bosanskohercegovačka politička kriza se nastavlja.
Čak se i produbljuje. Nastoje se izdejstvovati ustavna i zakonska rješenja koja bi bosanskohercegovačko društvo dodatno podijelilo, funkcioniranje državnih institucija otežalo, uvela nove diskriminacije, a spriječila otklanjanje postojeće diskriminacije građana Bosne i Hercegovine, odnosno provođenje odluka Evropskog suda za ljudska prava (Azra Zornić, Sejdić – Finci i drugi), piše Doktor pravnih nauka u Enver Išerić.
Pitanje izbora članova Predsjedništva je pitanje na kojem uporno i ultimativno insistira HDZ BiH, odnosno HNS, pozivajući se na pravo konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini da sami biraju svoje predstavnike u organima vlasti, odnosno na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine predmetu Ljubić i na konstitutivnost kao natkrovljujući princip Ustava BiH.
Također, mišljenja sam, da se vode neplodotvorne rasprave o samom značenju termina „konstitutivan“ i „konstituent“ , jer u različitim jezicima ovi izrazi imaju različita značenja.
Tako npr. „konstituent“ može značiti dio cijeline, a „konstitutivan“ može označavati onoga koji osniva, koji je bitan ili koji je osnovni.
Iz navedenoga možemo zaključiti da termin konstitutivan koji je naveden u Ustavu Bosne i Hercegovine (u prijevodu Ustava) zaista znači da su Bošnjaci Hrvati i Srbi osnovni – većinski narodi u Bosni i Hercegovini, ali da ista prava imaju i drugi građani, jer se u Ustavu koristi formulacija „Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine“.
Ako bismo koristili i termin „konstituent“ na čemu mnogi insistiraju, a koji znači bitan ili osnovni, opet bi došli do istog zaključka: Bošnjaci, Srbi i Hrvati su osnovni dijelovi bosanskohercegovačkog društva. I to zaista jeste tako.
Međutim iz ovoga zaključka ne mogu se izvlačiti prava koja ne pripadaju tim dijelovima društva (konstitutivnim narodima), niti se mogu uvoditi neka nova izborna pravila, koja bi proizvodila novu diskriminaciju i odvajanje ljudi (građana) u odnosu na njihovu etničku pripadnost.
Zbog toga želim da podsjetim na dijelove Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U-55/98 iz 2000. godine u kojoj je na vrlo jasan način definiran pojam konstitutivnosti i u našim svakodnevnim komunikacijama i raspravama ga na takav način trebamo i shvatati i tumačiti.
Tako Ustavni sud u tački 53. spomenute presude navodi: „Gledano u vezi sa članom I Ustava, tekst Ustava BiH stoga jasno razlikuje konstitutivne narode od nacionalnih manjina, sa namjerom afirmacije kontinuiteta Bosne i Hercegovine kao demokratske multinacionalne države, koju, inače, strane nisu osporile.“
Ili u tački 59. Odluke Ustavni sud navodi „Čak ako su konstitutivni narodi u stvarnosti u većinskom ili manjinskom položaju u entitetima, izričito priznanje Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda u Ustavu BiH može samo značiti da nijedan od njih nije ustavno priznat kao većina, tj. drugim riječima, da oni uživaju jednakost kao grupe.“
Znači, termin „konstitutivni narodi“ u Ustavu BiH je upotrijebljen da bi napravio razliku između tri većinska naroda u Bosni i Hercegovini i nacionalnih manjina.
Te, da bi naglasio uživanje jednakosti kao grupe na području cijele Bosne i Hercegovine i da ta „kolektivna jednakost, nameće obavezu entitetima da ne diskriminiraju, u prvom redu, one konstitutivne narode koji su, u stvarnosti, u manjinskom položaju u odgovarajućem entitetu.“
Ustavni sud također ističe (tačka 60) „In conclusio, ustavni princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koji proizilazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju.“
Dalje Ustavni sud objašnjava da su donosioci Ustava Bosne i Hercegovine znali za tadašnji manjinski položaj konstitutivnih naroda u entitetima, te da su htjeli priznati takvo stanje „oni ne bi uveli označenja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda uz pretpostavku u pozadini o njihovoj kolektivnoj jednakosti, ili bi potpuno izostavili sintagmu “konstitutivni narodi” s obzirom da se odredbe o etničkom sastavu institucija BiH odnose direktno na Bošnjake, Hrvate i Srbe, te u ovim odredbama nije potrebno dodatno označavanje ovih kao “konstitutivnih” naroda.”
U Odluci o konstitutivnosti (U-5/98) navedeno je da „označavanje konstitutivnih naroda u Preambuli Ustava BiH mora biti shvaćeno kao jedan natkrovljujući princip Ustava BiH kojem se entiteti moraju u potpunosti povinovati prema članu III/3.(b) Ustava BiH.
„To znači da se ovaj natkrovljujući princip odnosi na entitete u kojem je bila, ubistvima i progonom, poremećena nacionalna struktura stanovništva, a ne na institucije Bosne i Hercegovine za koje je ustavom propisan sastav i način izbora njihovih članova.
U odgovoru Narodne skupštine RS na za zahtjev za ocjenu ustavnosti ustava RS i Federacije BiH ističe se da sam Ustav BiH određuje Republiku Srpsku kao izbornu jedinicu za srpskog člana Predsjedništva i za pet srpskih delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Ove odredbe, kako se ističe, jamče nacionalnu jednakost Srba u odnosu na ostala dva naroda, čiji se zastupnici u istim tijelima biraju iz Federacije BiH a ne iz Republike Srpske.
Odgovarajući na ove tvrdnje Narodne skupštine RS Ustavni sud, u tački 65.
Presude, ističe; „Striktna identifikacija teritorije sa određenim, etnički definisanim članovima institucija BiH s ciljem predstavljanja određenih konstitutivnih naroda, nije istinita čak ni za odredbe o sastavu Predsjedništva propisane članom V, prva alineja:
“Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.”
Pri tome se ne smije zaboraviti da srpskog člana Predsjedništva, na primjer, nisu izabrali samo birači srpske nacionalnosti, već svi građani Republike Srpske, sa ili bez posebne etničke pripadnosti.
Prema tome, on ne predstavlja niti Republiku Srpsku kao entitet, niti isključivo srpski narod, već sve građane izborne jedinice Republike Srpske.
Isto vrijedi i za bošnjačkog i hrvatskog člana koji se biraju sa teritorija Federacije.”
Ako imamo u vidu odredbe važećeg Ustava Bosne i Hercegovine, stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iznesen u Presudi Ustavnog suda o konstitutivnosti (U-55/98 iz 2000. godine), međunarodne dokumente o ljudskim pravima i presude Evropskog suda za ljudska prava, niko nema pravo zahtijevati takozvano „legitimno predstavljanje“ u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, odnosno da samo konstitutivni narodi biraju članove Predsjedništva, niti se razgovori o tome trebaju uopšte voditi.
