Kada budu pričali o ovome, samo ovo pitati! Akademik Kukić: Da li bi Palmer HDZ-ovo rješenje podržao u Americi?

Matthew Palmer, specijalni izaslanik State Departmenta za izbornu reformu i Angelina Eichhorst, direktorica u Evropskoj službi za vanjske poslove stižu u još jednu misiju s ciljem nastavka izborne reforme.

Izmjene izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini dugogodišnje su neriješeno pitanje oko kojeg ne postoji konsenzus unutar parlamentarne većine koja bi naposljetku trebala i usvojiti te izmjene. Mediji prenose da stavovi nisu približeni.

Uoči nove runde razgovora za portal Radiosarajevo.ba govori akademik Slavo Kukić, poznati univerzitetski profesor i politički analitičar.

U kontekstu predstojećih razgovora o izbornoj reformi, želim Vas pitati kako vi vidite ovaj proces?

Akademik Kukić: Govori li se o izbornom procesu, nema dvojbi da su i Ustav i Izborni zakon diskriminatorni prema značajnom dijelu bosanskohercegovačkih građana. U prilog tome, uostalom, svjedoči i pet presuda Evropskog suda za ljudska prava. Iz te pozicije, drugim riječima, reforma izbornoga zakonodavstva je posao koji se ne smije odgađati.

Sasvim drugo pitanje je kako bi izborno zakonodavstvo reformirali oni koji su zajahali na leđa bosanskohercegovačkog čovjeka. Prema onome, naime, čime se operira, očito je da zagovaraju reforme koje bi postojeću diskriminaciju još više zaoštrili, a BiH još više učinili zemljom izvan svih standarda koji se tiču temeljnih građanskih i ljudskih prava.

Neću to detaljnije elaborirati. Ali, teško mi je ignorirati i prijedlog reforme s kojom u razgovore s Palmerom i Eichhorst odlazi HDZ.

U tom prijedlogu, naime, samo što ne piše da član Predsjedništva mora biti lider te stranke. Jer, u njihovu amandmanu na čl. V Ustava BiH se, a to nije jedina anomalija, precizira da član predsjedništva, koji je izabran na direktnim izborima, mandat dobiva tek kada ga u državnom Domu naroda potvrdi nacionalni klub naroda kojem izabrani član pripada.

Dakle, mogu za nekoga glasovati svi Hrvati BiH, ali ako ga ne potvrdi u Domu naroda klub u kojem kontrolu ima HDZ, glasovi svih Hrvata ovog svijeta ne znače ništa.

Šta očekujete od predstavnika međunarodne zajednice u tom smislu?

Akademik Kukić: Hoće li se tome Palmer i Eichhorst nasmijati, ili će prijedlogu HDZ pristupiti na drugačiji, način koji je suprotan presudama suda u Strasbourgu, sasvim drugo je pitanje.

Što se, pak, dogovora o reformi izbornoga zakonodavstva tiče, mislim da su izgledi da se do rješenja dođe prije slijedećih izbora ravni nuli. Jer, razlike između glavnih domaćih aktera su takve da isključuju svaku mogućnost postizanja nekakva dogovora.

I eventualni kompromis bi, što se mene tiče, bio izvan svake logike.

I na koncu, mislim da ni washingtonsko-bruxelleski dvojac ne bi trebao pritiskati da se postigne kakvo-takvo rješenje. Jer, to rješenje može zadovoljiti samo potrebe tog dvojca da se u Washingtonu i Bruxellesu predstave kao ljudi s kojima se i u svim budućim akcijama može najozbiljnije računati.

Što se BiH, takav, dogovor preko koljena, može samo dodatno biti uteg o njezinu vratu i hipoteka koja će izazivati nevolje slijedećih dvadesetak godina.

Drugim riječima, bilo bi pametno da Palmer i Eichhorst lobiraju za scenarij da se eventualno izvrše tzv. tehničke promjene koje će onemogućiti izbornu krađu, a da se sve ostale promjene ostave za vrijeme nakon slijedećih izbora u kojem bi se po principu mrkve i batine inzistiralo na rješenjima koja poštuju presude suda u Strasbourgu i slijede sustav evropskih vrijednosti.

To nije stav Bidenove administracije

Zašto, po Vašem mišljenju, međunarodni zvaničnici ne prepoznaju dijelove BiH gdje su različite nacionalnosti dali glasove jednom kandidatu koji, primjerice, nije iz njihove etničke zajednice. Zar to nije evropsko dostignuće?

Akademik Kukić: Zašto podržavaju etno politike koje vode u razgradnju BiH, iako se nominalno zalažu za cjelovitost i opstojnost zemlje? Da li ovdje stvara klima da jedan radikalizam hrani drugi prosto?

Taj problem je prepoznat u presudama Evropskoga suda. No, ljudi iz sfere politike, nerijetko iz vlastitih egoističnih razloga, nerijetko funkcioniraju po matrici homo dupleksa – d zažmire nad stvarima koje su očigledne anomalije i guraju u kola rješenjima koja su u tom momentu izglednija bez obzira što ih u vlastitim zemljama nikad ne bi podržali.

Nikada, primjerice, Palmer ne bi u SAD podržao rješenje koje ovdje nudi HDZ, a u informiranim američkim novinarskim krugovima se spekulira kako bi ovdje mogao lobirati baš za to rješenje. A dogodi li se to, padaju u vodu sve priče o američkoj odlučnosti da BiH učini dijelom velike obitelji evropskih naroda.

Doduše, takav stav ne znači i identičan stav Bidenove administracije nego procjenu Palmera da takvo rješenje, koliko god ono bilo nenormalno i opterećujuće za budućnost BiH, može progurati, a time poslati poruku Bidenu kako na njega može računati i u budućnosti, i to na puno zahtjevnijim i plaćenijim, ali i poslovima koji znače njegovo napredovanje u hijerarhiji američke vlasti. Slično je i s onim što, ako su mi informacije dobre, radi i gospođa Eichhorst. Jer, ako bi se ono što zagovara ovdje ponudilo Nizozemskoj, odbila bi to s osjećajem gađenja. No, i s tim nam se je nositi.

Mislite li da postoji i utjecaj vanjskih aktera u cijeloj priči o izbornom zakoanodavstvu?

Akademik Kukić: Moja je procjena da se ovakav stav Palera, još više Eichhorst, može dobrim dijelom zahvaliti i snažnom lobiranju Hrvatske i u Washingtonu, još više u Bruxelesu. Uostalom, ni ove razgovore hrvatski ministar vanjskih poslova nije propustio, a da ne pozove i Amerikance i Evropljane da budu oštri prema onima koji se budu protivili prijedlogu izbornih reformi s kojima na razgovore dolazi HDZ. No, i s tim nam se je nositi.

Leave your vote

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.