Javne poruke iz Amerike, Erol Avdović demaskira prilike: “Razlog za ugađanje gospodinu Čoviću (?!) bio je zato, jer je Bošnjacima dat Inzkov zakon o kažnjavanju negiranja genocida?!”

Erol Avdović, novinar i analitičar govorio je o političkoj situaciju u Bosni i Hercegovini.

– Nema sumnje da je gospodin Dodik iz statusa miljenika Zapada – kada su ga u Vašingtonu 1996. proglasili „daškom svježeg vjetra“ u međuvremenu postao, nominalno noćna mora Amerike.

Žalosno je što s takvim političarem SAD, nažalost još na neki način politički trguju i još su uvijek spremni na ustupke prema njemu iako je pod političkim sankcijama, kako to uostalom upozoravaju i neki američki i evropski analitičari (Kurt Bassauner, Tobi Vogel i Bodo Weber).

To je naprosto tako i to sigurno nije odbrana već zloupotreba Daytona. Uostalom, činjenica je, da Dodik zvecka čak i oružjem, ali veoma uspješno, bukvalno iz institucija razvaljuje Bosnu i Hercegovinu, jer mu stranci stalno – nešto dodatno popuste.

Dodik se enormno obogatio

Dodiku se popustilo i oko sudstva, pa je politika zavladala s pravosuđem u oba bh. entiteta, po principu, kad mogu “oni” – možemo i “mi”?! A na neki našin popušta mu se i oko secesionističkih akcija – samo da bi on konačno postao „dobar dečko“ i da bi odustao od svojih namjera.

Gotovo da je lako pretpostaviti, da će bez dodatnih i pojedinačnih sankcija EU (jer EU je žrtva vlastitog nemogućeg konsensusa) – Dodik nastaviti da djeluje kao instrumentalizirani vazal ruske politike koja na Balkanu, i to najviše i zbunjuje: zašto Zapad već nije zaustavio napad na svoje interese u tom dijelu Evrope?

Rusija sa svoje strane, u BiH želi imati poligon, da to pojendnostavimo – kako bi u balkanskoj areni koju tradicionalno dobro poznaje nastavila ometati, pa i direktno se konfrontirati sa Zapadom. To što se Dodik u međuvremenu enormno obogatio, koristeći korumpiranu nomenklaturu borbe raznih interesa je naravno posebna priča, ali ništa manje važna u svemu ovome.
Interesantno je naime da se neki strani diplomati, američki i evropski često odmetnu u lobiste čija se, vjerovatno dobro plaćena akcija dogovara u Beogradu. Hoću reći, bez obzira koliko bi ovo stvarno mogao biti njegov “labuđi pjev” (posljednja pjesma), Dodikovu političku inteiligenciju, pa i spremnost da riskira i izlazi iz vlastite komfor zone – niko pametan još ne bi smio otpisati – rekao je Avdović za portal Face TV-a.

Osvrnuo se i na visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta za kojeg je rekao da ga je već dosta kritikovao.

– Nisam jedini, a ne i bez razloga. I ovaj visoki predstavnik osluškuje šta će mu se kazati iz Berlina. Gospodin Šmit bi, u neko doba, ako se, da tako kažem – suštinski promjene stvari u Vašingonu i, ako se za to, recimo u Bajdenovom kabinetu istinski založi Samantha Power, jer ona ima ogromni kredibilitet u američkoj diplomatiji i šire, onda će visoki predstavnik Šmit “preko noći” postati bosanski superman i pokazati crveni karton mnogim nevaljalcima u BiH.

Do tada ćemo prisustvovati ovoj političkoj drami i agoniji, u kojoj se bar do sada gospodin Šmit ne snalazi najbolje. Zapravo, više mi liči na političku relikviju i ostatak Merkelove ere. Tom dobu je nominalno došao kraju u Berlinu, ali se ta era donekle i nastavlja zbog znanih energetskih i drugih privrednih interesa Njemačke prema Rusiji. Taj se kontekst ne smije podcijeniti.

Imajući u vidu zapisanu prošlost, Vašington ne bi trebao spriječiti rušenje i smjenu Dodika, kao što ih je, za to, u svojoj memoarskoj knjizi optužio bivši visoki predstavnik Christian Schwarz Schilling, ali su ga Amerikanci navodno zaustavili u tome – kazao je Avdović.

Bonske ovlasti

Istakao je da bonske ovlasti ostaju važan alat u borbi s nosiocima negativnih trendova u procesu demokratizacije, uspostave vladavine prava i jačanju ekonomske samoodrživosti Bosne i Hercegovine, zbog čega je uostalom OHR još potreban u BiH.

– Nažalost, pokazalo se, da je to bila pogrešna projekcija i prerana odluka, da se politički proces u BiH, zbog imperativa domaćeg vlasništva na njim, treba prepustiti korumpiranim političarima. Tako je, od 2011 prestao koristiti bonske ovlasti. Da bi, upravo Valentin Inzko, iz vlastite savjesti, ali i vizije – protivno lobiranju nekih zapadnih ambasadora u BiH, ili njihovoj indiferentnosti – od Njemačke, Francuske, pa do Amerike, pred sam kraj mandata takvim dekretom uspostavio Zakon o kažnjavanju negiranja genocida.

Gospodin Inzko je zapravo, samo od riječi do riječi prepisao evropsko zakonodavstvo oko toga. Nažalost, međunarodna zajednica i vodeće zapadne zemlje već dugo pokazuju znake umora u BiH (fatigue), ako ne i lijenost, da nastavi principijelno s reformama u BiH iako je njihov glavni glasnogovornik.

Rekao bih da je svemu tome doprinio i odabir pogrešnih ljudi na važnim mjestima u BiH, od predstavnika EU, preko ambasadora u ključnim ambasadama, sve do pogrešnih – osobno preambicioznih medijatora, poput Palmerove ekipe koja ugovara “reformu” izbornog zakona. Mnogo toga se multipliciralo kroz nove pogrešne ljude. I zato, ključne reforme u BiH, poput reforme pravosuđa nisu dovršene. A i „borba protiv korupcije“ više je načelna nego sasvim efikasna, ili bar zadovoljavajuća – kazao je između ostalog Avdović.

O izmjenama Izbornog zakona kazao je, između ostalog:

– Pogrešan je bio pristup po kome se insistiralo na „konceptu“ da se Hrvatima u BiH, zapravo HDZ-u Dragana Čovića, bukvalno treba „ugoditi“?! To je ta pogrešna semantika, u koju nas je kroz izbor nesretnih riječi “uvalio” i gospodin Gabriel Escobar.

Razlog za ugađanje gospodinu Čoviću (?!) bio je zato, jer je Bošnjacima dat Inzkov zakon o kažnjavanju negiranja genocida?!

Pročitajte više

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.