Doajen bosanskohercegovačke pozorišne scene Josip Pejaković poslije dužeg vremena će se pojaviti na sceni Narodnog Pozorišta Sarajevo, gdje će 19. i 20. maja (19:30 sati) izvesti dvije monodrame – Tugoslavija i Država. O Josipu Brozu Titu je napisao posebnu knjigu, koja će izaći uskoro. “Priča o tri konstitutivna naroda je nametnuta i ne postoji u dokumentima”, tvrdi Pejaković.
Tim povodom je govorio za portal Radiosarajevo.ba.
“Prije rata kad sam se bavio pojedinačnim nastupima, svake dvije godine sam izbacivao po jedan novi tekst koji sam kasnije igrao, a onda sam od tih zaostalih tekstova pravio kompilacije i stvarao neke nove projekte. Tako da se to stalno ukrupnjavalo. Nastavio sam s istom praksom i poslije rata, te svake dvije godine napisao novi tekst. Nekada ga nisam odigrao, ostalo je samo u rukopisu, što ću kasnije objaviti i u knjigama”, rekao je Pejaković za portal Radiosarajevo.ba.
Tugoslavija je nastala po istoimenoj knjizi iz 2024. godine gdje Pejaković na svoj način govori o zemlji koje više nema i o razlozima njenog krvavog raspada.
“Tugoslavija je u stvari plod moje potrebe već od 1995. godine, kada se čvršće i odlučnije nameće ideja da je to jeres tema i da o tome ne treba razgovarati. Tvrdilo se da je Tito bio senilni starac koji po stare dane nije znao šta govori i šta radi, da su oko njega uglavnom bili karijeristi… Bunio sam se protiv toga, jer sam i tada smatrao da nije tako kao što to oni govor – na političku scenu su došli neki ljudi koji su bukvalno bili niko i ništa. Bili su politički zadrti komunisti koji će odjednom postati zadrti nacionalisti koji će otkriti Bosnu, Hrvatsku, velike kulture, historiju… Glavna njihova pobuda je da se o tom prostoru i tom vremenu ne smije pričati, da je to zabranjeno.
U pozorišnom smislu i nastupima u pozorištu, o tome se sve manje govori, a ja imam potrebu da to radim, jer to nije tako. Najveći ološ koji postoji na tlu Bosne i Hercegovine su historičari koji kroje historiju da mladi ljudi danas nemaju pojma o onome što se desilo prije 10 dana, a kamoli prije 10 godina. Oni lažu. Mi smo poraženi, uništeni, devastirani. Nemamo ni glasa ni jezika, kao što kaže Sidran, da govorimo o kući koje više nema”, istakao je Pejaković.
Postoji mnogo jugonostalgičara koji žale za bivšom državom, ali ne zato što je ona bila bolja, smatra Pejaković.
“Nije ona bila bolja. U tome jeste problem. Narod se vraća u to vrijeme ne što je ona bila bolja nego danas katastrofalno žive pa im se i ono što je u tom prostoru bilo loše sada čini dobrim. Ako ništa, bili su mladi. Sasvim je drugačije kad čovjek ima 25 godina i 77 godina kao ja. Meni danas ništa ne valja, sve što gledam oko sebe. A nije baš tako”, objasnio je Pejaković.
O Josipu Brozu Titu je napisao posebnu knjigu, koja će izaći uskoro.
“Divio sam se cijeli život tom čovjeku kako uspijeva s ovom bagrom s kojima je živio i rukovodio uopće opstati. Već od 1945. godine on je bio pod strašnim pritiskom i o tome sam napisao knjigu koja će biti objavljena vrlo brzo.
Svi su govorili da je način da se začepi priča o Jugoslaviji prvo ušutkati Tita, a to je bilo jako teško. Tvrdnje da je on senilni starac koji po stare dane nije znao šta govori i šta radi nisu tačne. Do posljednjeg dana svog života on je znao i šta govori i šta radi. Ja imam tu potvrdu u njegovim faksimilima, govorima koje je on održao od 1945. za Dan fašizma 9. maja u Beogradu, do 21. decembra 1979. godine, pet mjeseci prije svoje smrti – govor koji je održao oficirima JNA. To je abuzenze.
On je 1971. bosanskohercegovačkom rukovodstvu u Sarajevu rekao: ‘Ne dozvolite ovima iz vana, pogotovo iz Zagreba i Beograda, da vam ovdje rovare i dovode u pitanje ono što ste vi krvlju platili’. I ta bagra iz Beograda i Zagreba tvrdi da je on bio senilni starac. I to nam se dogodilo. Ta nam je bagra došla glave. Zagovarali su jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i tri konstitutivna naroda, a s druge strane i jedni i drugi činili sve da BiH nikada ne profunkcioniše kao država”, naglasio je Pejaković.
Ista bolest
Ideja zajedničke države nije zaživjela poslije Titove smrti, a Pejaković smatra da ovo što se trenutno dešava u regionu može potaknuti ljude na jedinstvo.
“Ona će biti. Neće biti Jugoslavija, ali jedini izlaz za ove prostore, i odgovor i nužno zlo je upravo ovo što su pokrenuli studenti u Srbiji. To je put do toga. Put da probude studente ovdje u Bosni i Hercegovini da urade isto, jer od iste bolesti pate i ljudi u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji…
U svim zemljama vlada jedno sveopće nezadovoljstvo. Samo nezadovoljstvo čovjeka tjera na promjenu, a to ne mogu ovi metuzalemi koji se preko nekih džamijskih mindera i crkvenika nadaju da će biti ako Bog da. Bog samo daje onima koji zavrjeđuju. Onima koji ne zavrjeđuju ne daje ništa, čak ni ne uzima. Jer taj nivo gluposti je toliko bijedan, isprazan…
Protiv toga su se digli studenti i čarobno je ovo što se sad dešava u Bruxellesu, toj najzagađenijoj sredini Europske unije, gdje su se natrpali para, ne znaju šta će od sebe i onda se s nama igraju kao pijunima na šahovskoj tabli”, navodi Pejaković.
Njegova monodrama Država nastala je u ratu 1994. i na vrlo satiričan način govori o “državi koju vode tri međeda” i o “tri konstitutivna naroda koji kao ovce obitavaju u tri tora jedni pored drugih”.
Priča o tri konstitutivna naroda je nametnuta i ne postoji u dokumentima, tvrdi Pejaković.
“To nigdje ne piše. U meni dostupnim dokumentima Dejtonskog sporazuma kojeg sam ja u knjizi nazvao Dejtonski nesporazum, u alineji 5, piše da ugovor o prekidu neprijateljstava i uspostavi mira prave države u ratnom sukobu, a to je Savezna Republika Jugoslavija koju predstavlja Slobodan Milošević, Republika Hrvatska koju predstavlja Franjo Tuđman i Republika Bosna i Hercegovina koju predstavlja Alija Izetbegović. Dakle, nema Republike Srpske, nema Federacije BiH. To je nametnuto u amandmanima. Nekolicina američkih advokata je na tužbu koja je uslijedila, što od građana, što od nekih NVO i pojedinaca iz BiH, dobila nekoliko pravosnažnih presuda. Radi se o milijardama dolara.
Upravo zahvaljujući tom potpisu i alineji 5, gdje se demistificira ta glupa priča o konstitutivnim narodima. To nema nigdje u ugovoru. To su oni izmislili kao parafrazu Titove političke floskule iz Mrkonjić Grada: ‘Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, već i srpska i muslimanska i hrvatska. I to su SDA, HDZ i SDS uzeli. Zato oni polažu cvijeće svakog 25. Ne polažu zbog partizana koji su im mrski, i jednima i drugima i trećima”, objasnio je Pejaković.
Danas se ponavlja ista politička situacija s početka 1990-ih.
“Ista je matrica, potpuno. Mi stalno stvari dijagnosticiramo, a bježimo od uzroka. Stalno govorimo o posljedicama. Znao sam da su ovi s kojima je Trojka trebala da potpiše ugovor isti kao i ovi koje oni izbacuju iz vlasti, ako ne i gori. S gestom da daju podršku da nema asistencije EUFOR-a, pokazuju da su gori. Jer ko razuman može uopće prihvatiti toliku unutarnju agresiju, da čovjek prima platu 6.000 maraka, a da svaki dan pljuje po ovoj zemlji. Ja se ne slažem ni s jednima, ni s drugima, ni trećima. Kad dođu na vlast, svi su isti”, jasan je Pejaković.
Sve se čini kao predstava za javnost, dok ljudi ispadaju kao marionete. To je utjecalo i na Pejakovića, koji se zasitio svega.
“Sve je marionetski sistem. U jednom uvriježenom mišljenju da je u politici sve dozvoljeno, nema selameta. Kud ćeš ljepši prostor od ovog, šta se svašta može uraditi, napraviti, koje se ovdje predstave mogu igrati. Imamo Akademiju, talentovane glumce, plesače, samo da to neko uredi, ali da prije svega neko prizna da je ovo Narodno pozorište Republike BiH, a ne sarajevsko pozorište kojeg finansira kanton.
Ja nisam talentovan za ovo vrijeme. Ne snalazim se. Mogao sam dobaciti koješta sa scene, ali jednostavno više nemam potrebu. Moja potreba je sva usahnula za 55 godina umjetničkog rada kada sam se popeo i u jednom dahu odigrao Oj, živote. Ta predstava je meni bila teška prije 50 godina, ali sam je odigrao i smatram da to više ne smijem ponavljati, jer ne mogu je ponoviti tako, a kad ne mogu tako, onda neću nikako”, istakao je Pejaković.
Zajednički krik
Pejaković smatra da je bunt studenata u Srbiji primjer koji trebaju ispratiti i mladi iz BiH.
“Mladi ljudi pred sobom imaju rješenje koje im nudi ova cijela grupa iz Srbije. Jer ovo je neponovljivo što oni rade. Sve tamo izgleda kao da je izrežirano, a nije. Ono je spontano. Ono je njihov zajednički krik koji ih je objedinio i oni s tim krikom otvaraju sva vrata.
Sve što oni rade, meni ne smeta. Sve im praštam. Ima tu masu stvari koje su problematične, ali jednostavno ta energija mene podsjeća na neko vrijeme mog zanesenjaštva, šta je bilo biti izviđač, otići prvi put na more. Mladom čovjeku je sve bilo prvi put, a njima je ovo prvi put”, govori Pejaković i nastavlja:
“Da oni odluče da prave maraton od Novog Sada do Bruxellesa, pa to zvuči nenormalno. Oni samo trče, nikoga ne ugrožavaju. Samo postavljaju stav: ‘Neću s tobom, nisi kompetentan. Mi hoćemo svoje’. I sad ćeš morati dati vanredne izbore i morat ćeš na tim vanrednim izborima izgubiti, jer ta ogromna podrška koju su oni pokupili po Srbiji mora rezultirati, a neće s opozicijom jer su isti kao i ovi na vlasti, kao i kod nas. Hoće novo.
Tad dolazimo do Tita. Njemu su bile 54 godine kada se završio rat, puna snaga. A ko su žrtve? Između 20 i 26 godina uglavnom. Generali su bili s 24 godine, a kod nas su metuzalemi. Kompletni privrednici i svi ostali su bili mladi ljudi. Oni su dizali zemlju, napravili Energoinvest, Končar, Jugoturbinu, Unis, Famos… Mladi ljudi. Te svijesti kod nas nema”, objasnio je Pejaković.
Veliku prepreku u tom jedinstvu na ovim prostorima predstavlja vjera, smatra Pejaković.
“Ovdje se mora dešifrovati jedno stanje i uzrok koji je proizvela ta varijanta. Oni su svoje sveopće nezadovoljstvo da u Titovoj Jugoslaviji nisu mogli raditi te stvari koje rade danas, sada dobrim dijelom prenijeli na djecu. Od obdaništa do velikog uzrasta. Alija je govorio: ‘Islama će biti i u matematici’. Ja mislim da je to pogrešno.
Islam se treba protežirati u džamiji. Islam se može živjeti u normalnom životu, ali njemu nije mjesto u matematici, koja je egzatna nauka, gdje su dva i dva samo četiri, ne može biti ni tri, ni pet. Uzeo sam islam za primjer jer živim u podneblju gdje je to dominantno. Ali i što se pravoslavlja i katoličanstva tiče, glupost nije ništa manja. Naprotiv. Ona je možda u nekom stanju i agresivnija i primitivnija, jer oni ne biraju sredstva. Ja s takvima nemam nikakvog posla i sretan sam zbog toga”, zaključio je Pejaković u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
Ulaznice za monodrame Tugoslavija i Država mogu se kupiti online putem zvanične web stranice Narodnog pozorišta Sarajevo, platforme www.karter.ba ili direktno na blagajni Narodnog pozorišta.
