Baronesa Arminka Helić: “Tokom protekle decenije, Kina i Rusija sistemski rastu i produbljuju svoj uticaj na Balkanu”

Baronesa Arminka Helić, jedna od najuspješnijih i najutjecajnijih Bosanki u svijetu istakla je da čak i nakon Brexita, postoji jedan dio Evrope u kojem Ujedinjeno Kraljevstvo i EU moraju hitno preusmjeriti svoje napore i raditi zajedno.

Ona je navela da na Balkanu vidimo kako će se sistemsko nadmetanje odvijati širom svijeta: kako se autoritarne ideje učvršćuju, a zatim šire; kako Rusija i Kina imaju destabilizirajući i korumpirajući uticaj; i kako se pomiču na granicama.

Njen autorski tekst za Politico.eu prenosimo u cjelosti.

Čak i nakon Brexita, postoji jedan dio Evrope u kojem Ujedinjeno Kraljevstvo i EU moraju hitno preusmjeriti svoje napore i raditi zajedno: Balkan, piše u autorskom tekstu za Politico.eu baronesa Arminka Helić.

Regija jugoistočne Evrope služi kao mikrokosmos izazova s ​​kojima se Ujedinjeno Kraljevstvo, EU i saveznici širom Zapada suočavaju na globalnom nivou, i kao važan test naše sposobnosti da ih ispunimo.

Ono što se nekada činilo dalekim, postaje moguće, a onda i izgledno, a onda se odjednom nalazi u retrovizoru. Zemlje koje bi trebale biti na putu prosperiteta, umjesto toga rizikuju da postanu stalni centri i izvoznici nestabilnosti.

U martu prošle godine, kada se u Beogradu spustio avion kineske medicinske opreme i doktora, predsjednik Srbije je poljubio kinesku zastavu. Vlada u Beogradu hvalila je kinesku vlast tokom cijele pandemije, a zauzvrat je dobila velike pošiljke kineskih vakcina i medicinske opreme. Ni Rusija nije zaostajala sa Sputnjikom.

Tokom protekle decenije, Kina i Rusija sistemski rastu i produbljuju svoj uticaj na Balkanu. Kineske investicije idu u fabrike koje izrazito zagađuju okoliš, Kinezi daju lokalnim samoupravama tehnologiju video nadzora, dok Kina aktivno njeguje sljedeću generaciju novih lidera u regiji. Rusija je u međuvremenu godinama igrala ulogu kvaritelja, podržavajući dezinformacije, propagandu, nacionaliste i demagoge – podržavajući pokušaj puča u Crnoj Gori i uplićući se u situaciju u Sjevernoj Makedoniju.

U obje države pune se džepovi korumpiranih lokalnih političara i pogoršava život običnim građanima.

Trideset godina nakon izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji – u kojoj sam se rodila – zemlje zapadnog Balkana trebale bi napredovati. Kao i njihovi istočni susjedi, trebali su se pridružiti NATO-u i EU, biti ravnopravni partneri u evropskoj porodici naroda. To je bio san moje generacije: prestati da se na mene gleda kao na manje Evropljane, ogrezle u takozvanu „drevnu etničku mržnju“; siromašni južni rođaci koji nisu u stanju oponašati evropske vrijednosti. Umjesto toga, zamišljali smo da nam se pomaže da postignemo sigurnost i prosperitet, da imamo bolji život kroz EU.

Umjesto toga, širom regije napredak kopni, a nestabilnost raste. Utjecaj Rusije i Kine potiče ovaj proces – a EU i Zapad malo čine da ga spriječe.

Na primjer, u Bosni i Hercegovini prijetnje secesijom i nasiljem sada su redovno obilježje politike. Rasprostranjeno je poricanje genocida. A strani političari, od crnogorskog premijera do ruskog ministra vanjskih poslova, otvoreno podrivaju bosanski suverenitet.

Rusija donira tenkove Srbiji čiji se ekspanzionistički ciljevi u regiji otvoreno promoviraju, a istovremeno prijeti se Bosni i Hercegovini, porukama da će “morati reagirati” ako zemlja razmisli o ulasku u NATO – drugim riječima, ako poduzme bilo kakav korak u cilju osiguranja vlastite stabilnosti i dugoročne sigurnosti.

Nedavni “non-paper” koji predlaže “mirni” raspad Bosne i Hercegovine – navodno napisala ga je slovenačka vlada, koja je to negirala – ukorijenjen je u nacionalističkim idejama iz najmračnijih dana 1990-ih, idejama koje su dovele do rata, etničkog čišćenja i genocid. (Odluka tribunala u utorak da potvrdi osuđujuću presudu za genocid ratnog komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića pravovremeno je podsjetila na užas tih dana.) Činjenica da se o tim idejama raspravlja u evropskim prijestolnicama, pokazuje se koliko je malo toga naučeno iz nedavne prošlosti.

Nažalost, odgovor međunarodne zajednice bio je anemičan. Pristupanje EU možda će se i dalje smatrati dugoročnim protuotrovom za secesionizam, ali nema ozbiljnog napretka ka proširenju EU. A ne postoji alternativni plan.

Čak i kada je riječ o velikoj stvari trenutka – pandemiji, nedostajao je naš kolektivni odgovor. Bilo bi lako pružiti pomoć ljudima i zemljama pred vratima EU – zemljama čija je budućnost usko isprepletena s budućnošću svih evropskih država. Bio bi to moćan podsjetnik na snagu EU i Ujedinjenog Kraljevstva kao partnera i prijatelja. Ipak, predugo je Rusiji i Kini bio otvoren put.

Ne mora više biti tako.

Uz koordiniranu viziju i djelovanje EU i njenih saveznika – snažno sam urgirala kod Vlade Ujedinjenog Kraljevstva da bude snažan i pouzdan partner – možemo pomoći ljudima u regiji da vrate Balkan na pravi put. Evropske vrijednosti, demokratije, ljudska prava i transparentnost moramo staviti na prvo mjesto: Ne možemo pobijediti po uslovima naših protivnika.

Moramo se zalagati za reforme i za jače demokratske institucije. Moramo podržati civilno društvo i boriti se protiv korupcije. I prije svega, moramo se odlučno oduprijeti opasnim idejama, o promjenama granica, negiranju genocida i etničkom nacionalizmu, gdje god i kad god ispliva na površinu. Moramo ponuditi opipljive koristi za napredak i značajne kazne za sve korake unazad.

Konkretno, to znači podržati visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini zaduženog za nadgledanje provedbe Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine koji je zemlji donio mir, uključujući upotrebu takozvanih bonskih ovlasti uspostavljenih kako bi se osigurao napredak u regionu.

To takođe znači upotrebu evropskih sankcionih mehanizama protiv onih koji žele podrivati ​​mirovne sporazume i potiskivanje od prijetnji secesijom. To znači zadržavanje sredstava, te politički, vojni i diplomatski angažman. To znači ozbiljno razmišljati o tome kako vratiti planove za pristupanje NATO-u i EU.

Mnogo je razloga biti optimističan i nadati se svijetloj budućnosti Balkana.

Ali, kao da smo zakasnili s efikasnom strategijom za suzbijanje rastućeg ruskog i kineskog utiecaja, i da rastući nacionalizam rizik sukoba čini sve većim.

Historija nas uči da, ako to sada ne zaustavimo, prema našim uslovima, događaji će nas natjerati da djelujemo u budućnosti. A to će nas onda ne samo mnogo više koštati, već će biti i mnogo kompleksnije”, poručila je Arminka Helić.

Pročitajte više

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.