Bivši ukrajinski predsjednik Petro Porošenko izjavio je u petak da predsjednik Rusije Vladimir Putin nikada neće zauzeti Ukrajinu.
Porošenko se javio u televizijski program CNN-a s ulica Kijeva na kojima je s vojnicima u trenucima dok se ruska vojska približava glavnom gradu Ukrajine.
Poručio je da će se boriti na ulicama glavnog protiv ruskih snaga, dodajući da su Ukrajinci spremni da brane svoju zemlju.
“Svi treba da shvate, Putin je objavio rat ne Ukrajini, već cijelom svijetu”, rekao je Porošenko.
Dodao je da je Ukrajini potrebna pomoć Zapada, uključujući uvođenje sankcija Moskvi, izbacivanje Rusije iz globalnog međubankarskog platnog sistema SWIFT i blokiranje ruskih aviona i brodova u lukama EU i NATO-a.
Porošenko je takođe zahvalio SAD i Velikoj Britaniji na pružanju vojne pomoći Ukrajini.
“Ovo je važno za nas. Osjećamo da nismo sami, da ste vi zajedno sa nama. Bez obzira koliko vojnika on (Vladimir Putin) ubije, koliko raketa ima, koliko nuklearnog oružja ima, mi Ukrajinci smo slobodni ljudi sa velikom evropskom budućnošću”, poručio je Porošenko.
Ukrajina danas nije članica NATO saveza, ali jeste zemlja aspirantica koja ima takve ambicije, što Rusiji smeta i što službena Moskva smatra crvenom linijom. Mnogi se danas pitaju zbog čega Amerika i sve druge članice NATO saveza aktivnije, u vojnom smislu ne podrže Ukrajinu. Ukoliko bi se to dogodilo, vjerovatno bismo svjedočili globalnom sukobu.
U kontekstu aktuelne krize i rata u Ukrajini, vrijedi se podsjetiti jedne zanimljive epizode iz 1953. godine. Naime, sukob Josipa Broza Tita i Josifa Staljina 1948. u Jugoslaviji je značio i prijetnju od potencijalne invazije. Tek izašla iz rata, nedovoljno ekonomski razvijena Jugoslavija se nije mogla sama braniti.
Tito se potom okrenuo iznalaženju partnera među NATO članicama. Strah od potencijalne invazije Sovjetskog saveza postojao je i u Turskoj te Grčkoj. Stoga je 28. februara 1953. u Ankari potpisan vojno-politički savez Jugoslavije, Turske i Grčke u cilju međusobne podrške i odbrane od mogućeg napada SSSR-a.
Važan detalj u cijeloj priči je taj što su Grčka i Turska bile članice NATO saveza. To je praktično značilo da ako bilo koja od članica pakta bude napadnuta, ostale članice će je braniti, što je i NATO princip.
Amerika i Velika Britanija su podržale ovaj savez s komunističkom Jugoslavijom, iako se Italija kao članica NATO-a protivila zbog problema s Jugoslavijom oko Trsta. Ipak, ta kriza je ubrzo riješena.
