Energetska stabilnost i efikasnost u Bosni i Hercegovini posljednjih godina postaju jedno od ključnih društveno-ekonomskih pitanja, posebno u kontekstu kontinuiranog rasta cijena energenata, globalnih poremećaja na tržištu i sve izraženijih obaveza koje proizilaze iz procesa zelene tranzicije. Građani se sve češće suočavaju sa poskupljenjima koja direktno utiču na njihov životni standard, dok istovremeno ostaje otvoreno pitanje koliko je domaći energetski sistem otporan, održiv i spreman za izazove koji dolaze. U takvim okolnostima posebno je važno čuti glas struke i sagledati širu sliku problema koji često ostaju izvan svakodnevnog fokusa javnosti.
O aktuelnim izazovima, uzrocima rasta cijena, ulozi države i perspektivama razvoja energetskog sektora za portal bhdijaspora.net govorio je stručnjak za energetiku Petar Gvero.
Piše: Mustafa Mulahuseinović u saradnji sa fondacijom Friedrich Ebert Stiftung
Rast cijena goriva u Bosni i Hercegovini ima direktan i vrlo vidljiv efekat na cijene hrane, što građani najbrže osjete kroz svakodnevnu potrošnju.
Kako pojašnjava Gvero, motorna goriva su neizostavan dio proizvodnog i transportnog lanca, pa svako njihovo poskupljenje automatski povećava troškove koji se na kraju prelijevaju na krajnje kupce.
“Cijene goriva, pogotovo motornih goriva koja su dio lanca proizvodnje hrane, učestvuju u značajnoj mjeri na cijene hrane, a u manje značajnoj mjeri na ukupnu inflaciju”, kaže Gvero.
Ipak, kada se govori o ukupnoj inflaciji, situacija je kompleksnija i uključuje više faktora. “Glavni generatori ukupne inflacije u BiH su hrana, stanovanje i drugi unutrašnji pritisci”, dodaje on, uz upozorenje da bi kontinuirani rast cijena goriva dugoročno mogao imati mnogo šire posljedice.
“Ukoliko bi se rast cijena motornih goriva nastavio, to bi dugoročno i sigurno dovelo do značajnijeg uticaja na ukupnu inflaciju u zemlji.”
Poseban problem predstavlja niska energetska efikasnost, koja često ostaje u sjeni rasprava o cijenama.
Građani, kako ističe Gvero, često nisu svjesni da problem nije samo u cijeni energije, nego i u načinu na koji se ona koristi.
“Građani u BiH često plaćaju više i troše više energije nego što bi trebali zbog loše efikasnosti, posebno u grijanju stanova i kuća”, naglašava on.
Loša izolacija, zastarjeli sistemi grijanja i nedovoljna primjena savremenih rješenja dovode do nepotrebno visoke potrošnje, što se direktno odražava na kućne budžete. Kada je riječ o električnoj energiji, Gvero smatra da se ne može jednostavno reći da je ona preskupa, ali ukazuje na dublji problem funkcionisanja tržišta.
“Tržište je nedovoljno efikasno i nedovoljno konkurentno, pa je prava cijena djelimično prikrivena regulacijom, subvencijama i slabim izborom dobavljača”, ističe on, dodajući da politički uticaji dodatno usporavaju razvoj sektora i investicije koje bi dugoročno donijele stabilnost.
Važan segment u formiranju cijena goriva odnosi se na poreze i akcize, koji imaju specifičnu ulogu u domaćem sistemu. Iako se često smatraju glavnim uzrokom visokih cijena, Gvero pojašnjava da je njihova uloga nešto drugačija.
“Porezi u BiH nisu nužno glavni razlog svake promjene cijene goriva, ali jesu glavni razlog zašto je veliki dio cijene ‘zakovan'”, objašnjava on.
Upravo zbog toga, čak i kada dođe do pada cijena na svjetskom tržištu, građani u BiH ne osjete značajno pojeftinjenje.
“Što je tržišna cijena goriva niža, to je udio poreza veći, jer su akciza i putarine uglavnom fiksne po litru”, dodaje Gvero, ukazujući na strukturalni problem koji ograničava fleksibilnost cijena.
U kontekstu dugoročnih rješenja, obnovljivi izvori energije predstavljaju jednu od najvećih razvojnih šansi za Bosnu i Hercegovinu, posebno na lokalnom nivou. Njihova primjena može donijeti višestruke koristi, od smanjenja zavisnosti od uvoza do jačanja lokalne ekonomije.
“Obnovljivi izvori energije mogu značajno doprinijeti održivom razvoju lokalnih zajednica jer istovremeno jačaju energetsku sigurnost, podstiču lokalnu ekonomiju i smanjuju negativne uticaje na životnu sredinu”, naglašava Gvero.
On posebno ističe da lokalne zajednice mogu postati otpornije na globalne poremećaje ukoliko dio svojih potreba zadovoljavaju iz sopstvenih izvora. Međutim, razvoj ovih projekata mora biti pažljivo vođen.
“Razvoj obnovljivih izvora mora biti pažljivo planiran, uz zaštitu prirodnih resursa, uključivanje građana i vraćanje dijela koristi lokalnoj zajednici”, upozorava on, naglašavajući potrebu za balansom između razvoja i očuvanja okoliša.
Govoreći o ulozi građana, Gvero ističe da značajan dio rješenja leži upravo u promjeni svakodnevnih navika, ali i u strateškim ulaganjima u domaćinstva.
“Građani mogu smanjiti potrošnju energije tako što će racionalnije koristiti grijanje, hlađenje, rasvjetu i električne uređaje”, kaže on, ali dodaje da su dugoročne uštede moguće tek kroz ozbiljnije zahvate.
“Bolja izolacija, zamjena prozora i vrata, efikasniji sistemi grijanja i korištenje energetski efikasnih uređaja mogu značajno smanjiti ukupnu potrošnju”, naglašava Gvero, uz preporuku da se, gdje je to moguće, razmotri i uvođenje solarnih sistema kao dodatnog izvora energije.
Jedan od ključnih preduslova za unapređenje energetskog sektora jeste kvalitetno planiranje na lokalnom nivou, koje u BiH još uvijek nije dovoljno razvijeno.
“Unapređenje energetskog planiranja prije svega zahtijeva podizanje nivoa znanja i svijesti svih aktera uključenih u taj proces”, ističe Gvero.
On naglašava da bez jasnih planova i konkretnih mjera nije moguće postići dugoročne rezultate.
“Važno je izraditi lokalne energetske planove koji će omogućiti sagledavanje postojećeg stanja, potreba i razvojnih potencijala”, dodaje, uz poseban akcenat na uvođenje sistema energetskog menadžmenta koji bi omogućio kontinuirano praćenje i unapređenje upravljanja energijom.
Kada je riječ o zelenoj tranziciji i dekarbonizaciji, Bosna i Hercegovina se već obavezala na određene ciljeve kroz međunarodne sporazume, ali njihova realizacija ostaje izazov.
“Ciljevi dekarbonizacije i zelene tranzicije za BiH realni su kao dugoročan pravac razvoja, ali su u praksi veoma ambiciozni i zahtjevni”, smatra Gvero. Uspjeh će, kako naglašava, zavisiti od jačanja institucija, jasnih politika i značajnih ulaganja, posebno u sredinama koje su i dalje oslonjene na ugalj.
Uloga države i entiteta u ublažavanju ekonomskih udara na građane također je značajna, iako ne može u potpunosti eliminisati uticaj globalnih kretanja.
“Država može značajno ublažiti udar na građane, iako nije moguće izbjeći posljedice globalnih kretanja”, kaže Gvero. Ipak, upozorava da postoje ozbiljni nedostaci u sistemu.
“BiH još uvijek nema dovoljno razvijen, usklađen i operativan sistem koji bi mogao pravovremeno i efikasno odgovoriti na ovakve poremećaje”, dodaje, ukazujući na potrebu za boljom pripremom i koordinacijom institucija.
Na pitanje šta najviše koči napredak u energetskom sektoru, Gvero ističe da ne postoji jednostavan odgovor.
“Prisutni su i politički i sistemski problemi, ali i nedostatak svijesti, odnosno znanja”, navodi on. Korupcija, klijentelizam i slabe institucije često onemogućavaju realizaciju kvalitetnih strategija.
“Uz više političke volje i odgovorniji pristup donosilaca odluka, stvari bi se mogle znatno brže pokrenuti u pozitivnom smjeru”, poručuje Gvero.
Na kraju, osvrće se i na pitanje energetske nezavisnosti Bosne i Hercegovine, naglašavajući da potpuna samostalnost nije realna, ali da postoji prostor za značajno unapređenje.
“BiH teško može postati potpuno energetski nezavisna, ali može postati znatno energetski sigurnija i manje zavisna nego danas”, zaključuje Gvero, ističući da put ka tome vodi kroz kombinaciju ulaganja u obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i modernizaciju sistema.
Tekst je napravljen u saradnji sa fondacijomFriedrich Ebert Stiftung.
Sve informacije o fondaciji Friedrich Ebert Stiftung pronađite OVDJE.
