Mladić koji je rekao da “fukare vladaju Bosnom” ušao u politiku: “Želim urednu državu kojom ne vlada stranac i naš peksin”

Sjećate li se sjanog Branka Češljića? Taj mladić sada ulazi u politiku!

Branko Češljić, dvadesetšestogodišnjak iz sela Haljinići, nadomak Kraljeve Sutjeske, ostao je bh. javnosti prepoznatljiv po svojim jedinstvenim stavovima, govorom i riječju. Zaljubljenik je u ideju bosanskohercegovačke multikulturalnosti, zajedničkog življenja, mira i dostojanstva čovjeka, njemu uvijek najprećeg – radnika i seljaka. Danas je u politici, kao vijećnik u Općinskom vijeću Kakanj ispred Naše stranke.

Za N1 portal govorio je o namjeri i motivima ulaska u politiku, kulturi, pismenosti i privredi, kao o poljima na kojima će djelovati.

U politiku je ušao, kako kaže, jer mu je to dužnost – dužnost njegovog naraštaja da se izbori za zdravije društvo.

“Mislim da su naši roditelji propustili priliku da imaju veliku i zdravu državu, zato je na nama red da gradimo svoju budućnost. Sramota je pred precima, pred živima, sjediti skreštenih ruku i mučnih usta dok nam sudbu kroje najgori izrodi našeg naroda, ovog, ipak, meni dragog stanovništva Bosne i Hercegovine”, govori Češljić.

Nama je potrebna pomirba

Da se kandiduje za općinskog vijećnika potaknula ga je današnjica i činjenica da općina Kakanj živi od lažnih hvalospijeva i uspjeha.

“A u međuvremenu zamire joj kultura, narod sa sela, idu podjednako i naši muslimani, katolici i pravoslavni što je dugoročna šteta. Ovdje ostaju danas samo podobni nacionalistima, lažnim ljevičarima i ostaje ono zeru (malo) nas hrabrih što ne damo lako na naše buduće potomke, na kumstva i komšiluke”, ističe dvadesetšestogodišnji mladić.

Kaže i da se neće baviti politikom “kao ovi do sada”.

“Volio bi da narod uprati jedan pismen i učtiv oblik političkog djelanja – zato neka uprate moj put k’ tome. Nije ova zemlja ništa veće pravo Bakira, Dragana i Milorada, no što je moje pravo i odgovornost. Od malog sokaka, pa do cijelih oblasti BiH, nama je potrebna pomirba, razgovor i život trojednog naroda kojeg mi zbog gande povijesti danas zovemo Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Kao opštinski vijećnik za ove četiri godine imam mnogo toga da kažem i predložim, da potaknem, jer opština Kakanj danas ima lažni sjaj, ali budućnost joj je po današnjem stanju naroda jednako mrka kao i ostatku domovine”, govori sugovornik, dodajući:

“Čovjek se ušavši u politiku odrekne svoga mira onda kada se odluči boriti, a jok sjediti i uhljebiti, stoga moje namjere u politici su ona čestita slovenska sloboda koju smo nekada imali. Želim samo urednu zemlju, državu kojom ne vlada stranac i naš peksin, želim zdravo tlo Bosne u kojoj mogu serbez ostavit svoje potomke, šćeri i sinove.”

Zanimljivo i teško doba će biti pred nama, smatra Češljić, valja očuvati našu baštinu, gospodarstvo i dostojanstvo običnog radnog čovjeka, njemu, kako kaže, uvijek najprečeg seljaka i radnika.

Upitali smo ga koja će to biti njegova ključna polja djelovanja i društvene sfere u kojima bi želio dati doprinos i postaći na promjene.

Odgovara da će to sigurno biti kultura, pismenost i privreda.

“Kultura jednog naroda je više od neke jeftine predstve u Domu kulture, to je uzdizanje duha i preispitivanje vremena. Pismenost nije tek puko pisanje i kazivanje mišljenja, pismenost je sloboda misli, omladina koja čita, starost koja piše i književnost koja ima šta kazati o nekom narodu – ovo danas nema šta kazati o nama, fukare smo. Privreda nije puko prodavanje svojih dobara stranicima i našim sumnjivim privrednicima, privreda treba da bude i onog malog čovjeka, onog radišnog seljaka i mogućnost da naša zemlja stvara svoje proizvode, da zapošljava mjesne ljude, školovane ljude”, pojasnio je, i dodao, da ono što on ne umije vladat, “sakupit će mudrog našeg svijeta, jer sigurno imamo pametnih mladih ljudi i mudrih staraca koji će svoga damara dati dobru naše Bosne i Hercegovine”.

Valja jednom pred Boga…

Mnogo ljudi je, tvrdi, njega prostog, htjelo vidjet u politici.

“Saburom, borba za čojstvo naše zajednice tek predstoji. Treba mlada i mirna noga, obrazovana protutnjat ovom zemljom i objedinit ova naša zavađena plemena, ovo lijepo mjesto za živit i mrijet. Gordo pronosim duh i najbolje primjere naše baštine gdje god odem, i vidim da se ima šta kod nas cijenit. A svakoj sili nazatka i ovih kratkih povijesti koje su nastale devedesetih, ovih nacionalizama treba satrati glavu i ne dat’ neslozi među našim ljudima, ljudima Bosne i Hercegovine, oporavka. Na kraju krajeva, dom ne uređuje onaj s kraja sela i stranac, dom uređuje domaćin, domaćica, odgojena djeca i za primjera babe i djedovi. Bosna je naša briga, naša sramota i ako budemo svjesni svoga bogatstva ovo tlo je naš ponos. Valja jednom pred Boga ovim silnim vjernicima naše zemlje”, govori Češljić, u nadi za dobro i ne želivši zaboraviti svoje prosto porijeklo u svemu tome.

Na kraju razgovora za portal N1 je poručio:

“Čast mi je svojim znanjem i poznavanjem naših ljudi doprinjet slamanju ropstva u koje smo pali devedesetih godina, u vakat kad sam rođen i ponjeo ovaj dertli krst na ramenima – ko i svi naši rodoljubi”.

Pročitajte više

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.