in ,

Bajramska priča o Safetu Isoviću i Harisu Džinoviću izlazi na vidjelo sve više

Safet Isović je jedan od najvećih, ako ne i najveći pjevač sa ovih balkanskih prostora

Safet Isović je jedan od najvećih, ako ne i najveći pjevač sa ovih balkanskih prostora.

Rođen je u Bileći. Tokom Drugog svjetskog rata napustio je rodno mjesto kao izbjeglica sa svojim roditeljima. U Sarajevu je, nakon doseljenja, proveo ostatak života. U društvu svojih prijatelja je često pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je ‘Na Ophodži prema Bakijama’, a volio je pjevati i vranjanski sevdah.

Safet Isović je “demokratizirao” sevdalinku , učinio ju je pjesmom širokih narodnih masa, što je bio jedan od osnovnih zahtjeva tzv. socijalističke kulture. Pjevao je na svim važnijim društvenim manifestacijama, a u nekoliko navrata i u društvu sa Titom. Svojim tenorom, pjesme o neostvarenoj ljubavnoj žudnji izvodio s nekom vrstom scenske samouvjerenosti i superiornosti.

Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član “Udruženja estradnih radnika” BiH.

Haris Džinović je imao strpljenja, pratio je svog “mentora”, kao da je osjećao da će doći njegovih pet minuta. Prvo počinje kao pjevač sevdalinki koji je, kako su govorili, bio pravi naslijednik Zaima Imamovića i Safeta Isovića.

Iako poznat kao pjevač koji svira na svojoj gitari, više onako za raju na Jahorini, nego za sebe i svoju karijeru. Tako je počela priča od usta do usta, ona najbolja reklama: E, da si slušao Harija, vidio bi kakva je to muzika.

Čeka svoju priliku i u proljeće 2003. godine Safet održava veliki solistički koncert u dvorani Zetra u Sarajevu koji je bio na neki način svojevrsni pečat njegove bogate karijere.

Među brojnim gostima bio je i Haris Džinović.

Njihova izvedba kultne “Đul Zulejha”  jos se “prepričava”. Tada Džinović “akumulira” svu svoju karijeru, te pokazuje maestralno izvođenje ove predivne numere.

Zahvaljujući Safetu, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena kroz njegove audio i video snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo. Kroz dugu muzičku karijeru je sarađivao sa mnogim muzičarima, izvođačima i tekstopiscima kao što su Jozo Penava, Omer Pobrić, Ismet Alajbegović Šerbo i drugi. Snimio je mnogo pjesama u duetu sa popularnim izvođačima bosanske pjesme: Zaimom Imamovićem, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović i mnogim drugim.

Preminuo je 2. septembra 2007. godine, a dženaza je obavljena 4. septembra 2007. godine u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

Jako nervozan odgovor Aleksandra Vulina upućen Željku Komšiću: “Ne možeš ni u jednu hrvatsku općinu u BiH, ja u svako srpsko selo mogu”

Dunović poručio Vulinu: “Ministre, da vam poručim, onako, kao Srbin Srbinu: Sa mnom ne možete podijeliti hljeb!