Usvajanje Rezolucije kojom se 11. juli obilježava kao Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. bio je historijski glas za sjećanje na žrtve, potvrđivanje istine o genocidu i otpor poricanju – ocijenio je u razgovoru za Fenu profesor filozofije i studija o holokaustu i genocidu na Državnom univerzitetu Southern Connecticut i član Upravnog odbora Programa za proučavanje genocida Univerziteta Yale David Pettigrew.
Usvajanje Rezolucije o genocidu u Sebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija je, kako je podvukao, iznimno važan korak ka podizanju svijesti o genocidu i drugim ratnim zločinima u BiH 1992.-1995.
“Herojskim zalaganjem ambasadora Zlatka Lagumdžije, te članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića, uz Emira Suljagića i Azira Osmanovića iz Memorijalnog centra Srebrenica, uz hrabre majke Srebrenice Muniru Subašić i Kadu Hotić, kao i nepokolebljivu podršku Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih naroda, usvajanje Rezolucije UN-a daje najveće moguće međunarodno institucionalno priznanje genocidu u Srebrenici, što će osigurati održavanje komemoracija širom svijeta 11. jula u godinama koje dolaze”,naglašava profesor Pettigrew.
Prisjetio se susreta s ambasadorom BiH pri UN-u Zlatkom Lagumdžijom u New Yorku koji mu je rekao da će zamahom koji daje ova rezolucija istina o genocidu preći “iz sudnice u učionicu”, što znači da će se presude MKSJ-a učiti u učionicama širom svijeta.
Rezolucija UN-a naglašava važnost komemorativnih aktivnosti i edukativnih programa za obrazovanje budućih generacija i sprečavanje ponavljanja zločina. Ovo je jedna od, kako je rekao Pettigrew, najvećih nada Rezolucije, to je svjetionik nade za obrazovanje i prevenciju genocida.
Američki profesor dalje ocjenjuje da je, iako predvidljiva, reakcija Milorada Dodika i Narodne skupštine RS-a na ovu rezoluciju za svaku osudu.
Prijedlog pokretanja “mirnog razdruživanja” od BiH je jasna prijetnja miru i pokazuje da Rs nastavlja svoje podjele iz 1990-ih kako bi postigla etničku homogenost kao dio “Velike Srbije”.
“Takva prijetnja podupire stalne napore Moskve da potkopa stabilnost u regiji i spriječi integraciju u EU. Takve prijetnje zahtijevaju najjači mogući odgovor međunarodne zajednice”, stav je profesora Pettigrewa.
Sada kada se približava 31. maj i obilježavanje “Dana bijelih traka”, smatra da je važno da se solidarišemo s onima koji traže postavljanje spomenika žrtvama u Prijedoru, gdje je utvrđeno da su koncentracioni logori i drugi dokumentovani zločini bili dio plana za uspostavu etnički homogene “Velike Srbije”.
“Dok je preživjelima onemogućeno postavljanje spomen-obilježja, spomen-obilježja zločincima stoje u Prijedoru i ispred lokacije koncentracionog logora Trnopolje.
Dok se sjećamo i odajemo počast žrtvama genocida u Srebrenici, moramo podržati pravo preživjelih na istinu i memorijalizaciju u Prijedoru i drugim mjestima u Rs”, poručio je profesor Pettigrew.
Ocjenjuje također da je usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici dodatno učvrstilo ulogu BiH kao potpuno angažirane članice zajednice naroda svijeta jer je tako efikasno sarađivala sa širokim spektrom nacija, uključujući susjede u evropskoj zajednici, kako bi postigla ovaj historijski diplomatski zadatak.
Na kraju, snage poricanja, od Ruske Federacije, preko Srbije, do Mađarske, kako je podvukao, nisu uspjele zaustaviti Rezoluciju.
“Konačno, Rezolucija o genocidu u Srebrenici podsjeća nas na važnost ljudske solidarnosti u borbi za istinu i pravdu u vrijeme kada palestinski civili u Gazi proživljavaju tako katastrofalnu ljudsku patnju.
Moramo učiniti sve što je u našoj moći da zahtijevamo prekid vatre i humanitarnu pomoć kako bismo spriječili jednu od najgorih humanitarnih katastrofa našeg vremena”, poručio je za Fenu prof.dr. David Pettigrew.
