Biti posvećen, motiviran za naredne uspjehe, konstantno raditi na razvijanju svojih sposobnosti nije nepoznanica za ambiciozne osobe. Biti lider nikada ne znači biti šef, već voditi tim ljudi i zajedno sa njima raditi na unapređenju posla i vještina.
Mlada djevojka Šeila Mujić odraz je svih ovih osobina. Ona je rodnu Srebrenicu napustila kada je imala samo tri godine, a sada bilježi brojne uspjehe, koji su posebno prepoznati u Švedskoj, gdje trenutno živi.
Piše: Delina Voloder
Ova uspješna djevojka nominirana je za nagradu Zlatni vijenac u Švedskoj, a koja se dodjeljuje svake godine od 2017. Ovakva vrsta nagrade usmjerena je za liderstvo u zdravstvu i njezi koje je malim ili velikim sredstvima promijenilo poslovanje i doprinijelo pozitivnom razvoju pacijenata/korisnika i zaposlenih.
Svrha je istaknuti uzore koji inspirišu i osnažuju sadašnje i buduće menadžere u zdravstvu. Kao istaknuti uzor posebno se pokazala i Šeila, koja je proglašena za najbolju menadžericu zdravstva i njege u Švedskoj.
Njen put u bijegu – od nedužnih stradanja u Srebrenici do heroja na koje je naišla u Švedskoj – nije bio lak, ali ipak nije bio ni neizvodiv.
Za FACE Šeila otkriva svoju formulu za uspjeh koja je dovela do posebnog priznanja koji je kruna za sav njen dosadašnji trud i zalaganje.
– Šeila Mujić za FACE: Sudbinski put od Srebrenice do jedne od najuspješnijih žena u Švedskoj
“Moju formulu za uspjeh čine blagonaklonost, jasnoća, radoznalost i velika doza hrabrosti. Liderstvo možete posmatrati kao švedski sto, gdje birate najbolje iz različitih oblasti i prilagođavate sebi i poslu kojim se bavite. Kao menadžerica, direktna sam i zahtjevna, ali u isto vrijeme razumna.
Moja snaga leži u posvećenosti, uključivanju i motiviranju drugih, da vide prednosti, kao i u održavanju smirenosti u stresnim situacijama“, poručuje.
Pobjeđuje onaj koji radi najviše
Ova mlada i uspješna menadžerica otkriva anegdotu o svom uspjehu, takmičenju ali i putu koji je doveo do priznanja.
“Prije nego što sam otišla u finale u Stockholm, moj petogodišnji sin me je pitao: ‘Mama, kako se takmičiš za najboljeg šefa? Hoćete li trčati trku i pobjeđuje najbrži?’ Iznenadilo me njegovo pitanje, ali sam mu odgovorila: ‘Ne, mislim da treba raditi i pobjeđuje onaj koji radi najviše’“, kazala je Mujić.
“Usudite se misliti drugačije”
Šeila je nagrađena za svoje inovatino razmišljanje u zapošljavanju, a kako ističe – riječ je o posebnoj strategiji i ideji do koje je došla u trajanju pandemije korona virusa.
“Tokom pandemije mnogi su poslodavci morali da promisle i da promijene strategiju iz korijena. Krenimo izvan sigurne zone, čak i bez vladajuće pandemije… zamislite koliko smo toga naučili.
Zamislite koliko je to doprinijelo iskustvu, promjenama, moderniziranju i uštedi… Toliko smo padova prošli, ali ipak su na kraju ostali dosljedni! Sa novim razmišljanjem, mi kao poslodavci prevazilazimo rješenje ‘posao je popunjen drugim kandidatom sa više iskustva’.“
Unatoč nametnutim predrasudama i mjerilima pri zaposlenju, Šeila nastoji porušiti sve barijere i dati priliku za rad svima, neovisno o iskustvu, dijagnozama i stereotipima.
“Za mene je važno da budem poslodavac koji koristi vještinu i pruža mogućnost osobama koje su tek diplomirale, bez radnog iskustva, osobe koje imaju gramatičke greške u CV-u ili sa dijagnozom koju otkriju u toku intervjua. Radnik sa disleksijom može obavljati fantastičan posao!
Osoba sa iskustvom iz inostranstva, koja je upravo završila osnovno obrazovanje na stranom jeziku, može imati sve što je potrebno samo ako joj se ustupi prilika! Domaćica koja je odlučila ulagati u svoju karijeru može biti ona koja radi duple smjene i zrači pozitivno”, rekla je Šeila Mujić za FACE.
U svijetu postavljenih društvenih i poslovnih standarda, hrabrost je usuditi se misliti drugačije.
“Ko nije isprobao gore navedeno, nije imao priliku iskusiti kako se medicinski pomoćnik koji nikada ranije nije radio u zdravstvu pokazao kao jedan od najjačih i najupućenijih i o kome se najpozitivnije govori u radnoj grupi. Nudi sigurnu njegu pacijentima i lojalnost prema kolegama.
Ista osoba može započeti edukaciju o njezi, jer mu je poslodavac dao vjetar u leđa za daljnjim usavršavanjem. Usudite se da mislite drugačije”, poručuje.
Sudbinski put od Srebrenice do Švedske
Srebrenica je Šeilin rodni grad koji je morala napustiti kada je počeo rat, kao trogodišnjakinja. Nakon toga, zajedno sa svojom porodicom otišla je u potragu za bolje sutra, koje je pronašla u Švedskoj. Unatoč tome što je iz Bosne otišla kao dijete, Šeila ističe da ipak ovoj zemlji daje veliki značaj u formiranju nje kao osobe koja je postala danas.
”Bosni dajem veliki značaj u formiranju sebe – osobe koja sam postala danas. Budući da sam Bosnu napustila kao dijete, nemam jasnu sliku kako je živjeti u Bosni. Nakon mojih dolazaka u ovu zemlju i slušajući životne priče drugih, shvatila sam da mi živimo u dvama različitim svjetovima, bez obzira na činjenicu da smo udaljeni svega dva sata avionskog leta.”
Osude na neuspjeh nisu prepreka
Mišljenja je da je zaista važno dati priliku mladima, a ne tjerati ih iz BiH. Vladajućim akterima poručuje da je nužno napraviti prostora za nove generacije koje će formirati državu.
”Država Bosna posjeduje veliki potencijal i trebali bismo sačuvati sva njena bogatstva. Mnogi mladi napuštaju svoju domovinu u nadi za bolje sutra i svjetlijom budućnosti za svoju porodicu – da se osjećaju sigurnije i da dobiju priliku za novi i ugodniji dom.
Gubimo jake mlade snage koje posjeduju sposobnost u pravljenju države koju svi priželjkuju – moramo pružiti priliku mladima da bismo krenuli nabolje. Vi koji ste na velikim i značajnim pozicijama i imate mogućnost da uradite promjene, morate napraviti prostora za nove generacije koje će formirati državu u 21. vijeku.”
Unatoč svim preprekama, važno je oduprijeti se, a zatim se fokusirati na vlastiti cilj. U konačnici, uspjeh je zagarantovan.
”Imala sam razna iskustva, gdje mi je već od samog početka procijenjeno da neću uspjeti; bila sam unaprijed osuđena na neuspjeh. Zanemarujući sve nevolje i zastoje na našem putu, fokusiranje na ono što želimo postići približava nas dostizanju cilja. Pomozimo jedni drugima, iskoristimo naše znanje koje je rasprostranjeno po cijelom svijetu.”
Državljanstvo švedsko, duša bosanska
Iako je švedska državljanka, Šeila za sebe smatra da je po svemu ostalome Bosanka. Održavajući tradiciju i kulturu, ona nastoji sačuvati svoju vezu sa zemljom u kojoj se rodila.
“Važno mi je da sam svjesna odakle dolazim i odakle počinje moja priča. Švedski sam državljanin. Imam svoj dom, porodicu i posao stacioniran u Švedskoj, ali ja sam Bosanka.
Volim da održavam našu tradiciju, kulturu i pokušavam da provedem svoje slobodno vrijeme u svojoj domovini Bosni. Uvijek se vraćam u svoje rodno mjesto za Dan sjećanja na žrtve i genocid počinjen u Srebrenici… toliko ljepote u jednoj državi i rado činim sve da je pokažem u najboljem svjetlu, kako bi je mnogi posjećivali.”
Iza njenog uspjeha mnogo je truda, zalaganja, ali i sudbine koja je umiješala svoje prste i dovela je u Švedsku. Za svoje uspjehe Šeila je zahvalna i ljubaznim osobama koje su je prihvatile u stranoj zemlji, a često ističe da je upravo dobrota takvih ljudi bila jedan od razloga da i ona odluči biti osoba koja pomaže drugima.
“Prijem u novoj zemlji bio je bitan za moj nastavak života. Sve koje smo sreli – vlasti i socijalne radnike – doživljavala sam kao anđele čuvare. Tada sam shvatila da je to ono što ja želim da budem kada odrastem… ona koja pomaže drugima. Anđeo čuvar.
Moji roditelji su imali strategiju da me zaštite od svojih teških sjećanja na rat i to me je vjerovatno spasilo i snagu dalo. Poštovanje i jednakost je ono što sam naučila od svojih roditelja već od malih nogu.”
Skromnost kao vrlina, a ne mana
Na putu uspjeha uvijek su sastavni dio prepreke koje nas i oblikuju u ličnost koja i postajemo. Bez prepreka i predrasuda, niti jedna individua ne bi bila ono što jeste. Biti u stranoj državi, boriti se sa izazovima i graditi svoju karijeru, za ovu mladu i uspješnu Bosanku nije predstavljalo nikakav problem.
“Prema studijama, Bosanci su posebni – istaknuti primjer u švedskom društvu; najuspješniji u integraciji, visokom obrazovanju i stabilnosti tokom rada. Međutim, ipak sam se susrela sa predrasudama, jer sam morala biti ispred svih i dokazati se.
Gledano sa društvenog aspekta, izazovi bi svakako trebali biti to što sam mlada žena i stranog porijekla. Mislim suprotno i biram da izazove vidim kao svoju snagu!
Moja mladost mi daje moć za vođenje poslova od velike važnosti. Moje strano porijeklo znači da nosim vječnu zahvalnost Švedskoj koja mi je dala priliku da uspijem i da gradim svoju karijeru u stranoj državi. Moja ženstvenost zrači velikim autoritetom, stručnošću i jasnoćom!
Za mene je važno biti skroman u svojoj ulozi, ali i usuditi se rukovoditi teškim poslovima i donositi velike odluke“, ističe Šeila.
Strpljivost, upornost, hrabrost kao odlike uspješnih ljudi
Šeila Mujić ima posebnu poruku za mlade koji tek kreiraju vizije o svojim poslovnim karijerama.
“Iskažite svoje mišljenje uvijek, čak i kad suprotna strana misli drugačije – bilo da se radi o generalnom direktoru, političarima ili advokatima. Vjerujte u sebe i svoje sposobnosti, jer ako vi ne vjerujete u sebe, kako ćete nekoga drugoga uvjeriti da vjeruje u vas?
Promijenite svijet! Vaš ‘mali doprinos’ može značiti puno. Okrenite svijet naopačke. Usudite se probati nešto novo. Ako se uruši – nije teže nego početi ispočetka ili pronaći način kako uraditi drugačije. Pomozite drugima, ostavite dobre tragove iza sebe i budite strpljivi.
Ne gledajte zahtjevne zadatke kao teret, već kao proces učenja koji će vam dugoročno biti od koristi. I šta god da radite – ne zaboravite da ste jedinstvena varijanta koja niko drugi nije i različita je od svih. Bit ćete ponosni na sebe i svoj uspjeh kada prvi put čujete jake riječi: ‘Ti si moj uzor.’
Usudite se! Budite hrabri, razmišljajte drugačije, isprobajte nešto novo, idite dalje od sigurnih granica i sanjajte veliko!“, rekla je Mujić.
