Penzioner Munib Avdagić (71) iz Dugog Polja kod Srebrenice jedan je od najstarijih proizvođača maline u ovoj općini i šire.
Proizvodnjom jagodičastog voća bavi se više od dvije decenije. Na površini od pet dunuma vlastitog zemljišta zasadio je 20.000 komada sadnica maline vilamet i miker.
Kaže da je sve slobodno vrijeme provodio u malinjaku kada je 15 godina radio kako komunalni inspektor u Općini Srebrenica. Proizvodnja maline, kaže, nije težak posao, ali zahtijeva kontinuirani rad.
Pročitao je dosta stručne literature o jagodičastom voću i sve to primijenio kroz dugogodišnju praksu, tako da mu danas za ovu proizvodnju, kako kaže, ne trebaju stručni savjeti, jer ih sam može dijeliti drugim proizvođačima. Stoga je Avdagić godinama poznat po proizvodnji kvalitetne maline.
– Za proizvodnju jednog kilograma maline potrebno je tokom sezone uložiti 2,50 maraka. Osim velikog truda i ulaganja, proizvođači malina strahuju od prirodnih nepogoda, mraza, suše i grada. Sve se to dešava u doba cvata biljki i sazrijevanja ploda. Osim toga, veliki problemi malinara su radna snaga u vrijeme berbe te zbog toga i ja, kao i mnogi drugi malinari razmišljam o ukidanju plantaže – kazao je Avdagić za Dnevni avaz.
On berače plaća 1,20 KM po ubranom kilogramu maline, plus troškove prijevoza i dva obroka. Kod njega berač za dan zaradi i po 100 maraka. I pored takvih uvjeta, naglašava, teško je naći radnika.
– Problem je kada berač obeća da će dođi, odem po njega kući, a njega nema, ili nađe razlog da ne može taj dan doći. Dešava se da beru samo jedan dan, naplate dnevnicu i naredni dan ih nema – jada se Avdagić.
Dodaje da je posljednjih nekoliko godina zadovoljan otkupnom cijenom maline, koja može pokriti sve troškove i može se solidno zaraditi. Kada je bila niska cijena, Avdagić je razmišljao prekinuti proizvodnju maline, jer je na svaki kilogram proizvedene maline morao uložiti po 20 feninga. Kao problem navodi i mali poticaj od 10 feninga po kilogramu prodate maline.
Ovaj poznati proizvođač malina ima uređen sistem za navodnjavanje, koji se napaja prirodnom vodom. Za formiranje plantaže uložio je vlastita sredstva. Plantažu obrađuje ručno, jer nema nikakvu mehanizaciju. Na desetine aplikacija slao je raznim donatorima, ali su samo stizale odbijenice. Kako navodi, ima sreću što maline predaje u hladnjaču „Agrofood“, 500 metara od plantaže, tako da nema visoke troškove transporta svog proizvoda.
