BOSANSKI LONAC Šta to kuhaju Dodik i Ćović?

Preuzmite android aplikaciju
Preuzmite aplikaciju

U nacionalističkoj interpretaciji BiH je logička greška, iako je u stvarnosti najveća logička greška – nacionalizam, napisao je u svojoj kolumni univerzitetski profesor i politički aktivista dr. Ivo Komšić.




Kada je Evropska komisija otvorila put Bosni i Hercegovini ka Evropskoj uniji, dajući prvi put sveobuhvatnu mapu za pridruživanje, s ultimativnim zahtjevom domaćim vlastima o potrebi njihovog jasnog opredjeljenja i spremnosti na temeljne promjene na svim nivoima društva, dolazi izjava Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, kako „BiH nije država, nego zajednica naroda“. To je njegova reakcija na upute Evropske komisije što BiH treba učiniti da bi otvorila pristupne pregovore s EU. To je izraz njegovog opredjeljenja i njegove spremnosti koje zahtijeva Evropska komisija.

Evropska komisija je također precizirala što BiH na tom, sada već otvorenom putu treba uraditi, što su ključne oblasti cijelog procesa. Među prioritetima su demokracija i funkcionalnost, vladavina zakona, temeljna ljudska prava i i reforma javne uprave.




Upravo na ovim pitanjima formiran je bosanskohercegovački circulus vitiosus(začarani krug, „đavolov krug“ ili logička greška). Njega formiraju etnonacionalističke stranke koje imaju odlučujuću ulogu u bosanskohercegovačkoj vlasti, odnosno njihovi lideri, oni na koje upravo apelira Evropska komisija kada traži „jasno opredjeljenje i spremnost“. Dodikova izjava o državi je zaključak koji se postavlja kao premisa, kao pretpostavka za taj isti zaključak. To je logička greška u mišljenju, jasna svakom razumnom čovjeku i ne treba nikakvo obrazovanje da bi se shvatila. Zato se ta „greška“ ne može uzimati kao omaška, nego kao strategija u mišljenju, dakle potpuno promišljeno i ciljano.

Neefikasnost kao pretpostavka

S takvim mišljenjem i političkim stavom zatvara se svaka mogućnost za formiranje i efikasnost vlasti jer se neefikasnost postavlja kao pretpostavka. Ako najviši funkcioner države ne prizna državu onakvu kakva je konstituirana po Ustavu i zakonima, kako se može očekivati njegovo „zalaganje i jasno opredjeljenje“ za formiranje i funkcioniranje njene vlasti. On cijeli taj proces usmjerava u začarani krug iz koga se ne može izaći. Ako je država „zajednica naroda“, onda su institucije države etničke institucije, a ne jedinstvo vlasti. Da bi država funkcionirala, ona treba imati državne institucije koje funkcioniraju na temelju Ustava i demokratskih procesa koje on propisuje. Temeljem te demokratske funkcionalnosti, one su jedinstvene iako su odvojene jedne od drugih i potpuno samostalne (zakonodavna, izvršna i pravosudna). Također, one trebaju biti osamostaljene od politike, bez političke kontrole, izuzev zakonodavne vlasti koja opet treba funkcionirati na demokratskim načelima. Etnički princip funkcioniranja je suprotan demokratskom. Država je institucionalni okvir za zadovoljavanje svih društvenih potreba, i građanskih i nacionalnih. Ako je država zajednica naroda, onda se prvo narodi trebaju institucionalno formirati pa tek onda formirati državu. Ako narodi formiraju svoje institucije kao državne, onda se iz njih ne može formirati zajednička država i jedinstvo vlasti. U uvjetima BiH to znači da svaki narod treba formirati svoju državu. Ono što treba konstituirati državu, faktički onemogućava državu.

Zato u BiH nije moguće formirati državnu vlast sa svim njenim institucijama na etničkom principu. Nacionalisti upravo insistiraju na etničkom modelu vlasti kako bi onemogućili formiranje vlasti. Iako je Dejtonski sporazum propisao koje državne institucije postoje, kako se formiraju i kako funkcioniraju, nacionalisti ih žele pretvoriti u etničke institucije. Doduše, Sporazum je propisao i kako se te institucije štite, kako im se osiguravaju stabilnost i održivost. Radi toga je međunarodna zajednica predvidjela sporazumom institucije koje to garantiraju i omogućuju – OHR i Ured Evropske komisije. Put kojim država treba ići, na kome se treba stabilizirati, put je evropskih i UN-ovih povelja o ljudskim i građanskim pravima i vladavini prava u državi. To je, zapravo, put euroatlantskih integracija, jer i NATO savez, koji odavno nije samo vojni, i EU sa svojim standardima uređenja države i društva, pružaju dugoročnu stabilnost državi. I upravo tu počinje još jedan začarani bosanski krug: proces se zaustavlja na samom početku. Bosna i Hercegovina treba imati vlast potpuno posvećenu tom procesu, međutim, sama vlast odbija uopće započeti taj proces. Sam uvjet je uvjetovan, i tako ukrug. U nacionalističkoj interpretaciji, BiH je logička greška, iako je obrnuto –nacionalizam je logička greška.

Blokiranje države

Nacionalisti žele državu bez perspektive, nefunkcionalnu i nedemokratsku. Oni žele institucije koje će je blokirati, koje će blokirati njen euroatlantski put. Na tom putu NATO je samo dodatna politička i vojna sigurnost. S ovom sigurnošću nacionalisti gube smisao svoga postojanja jer oni opstaju na nesigurnosti i političkim krizama, na etnonacionalnoj totalitarizaciji sistema.

Pred ovim začaranim krugovima stoji EU. Ona nam propisuje mapu puta koja je na domaćoj razini uvjetovana antievropskim standardima. Nacionalisti žele formirati Ministarsko vijeće BiH pod uvjetom da se ne formira Vlada Federacije. Njeno formiranje se uvjetuje izmjenama Izbornog zakona, a on se ne može izmijeniti dok se ne formira tijelo koje će te izmjene utvrditi i predložiti. I neupućenima je jasno da se formiranjem Vijeća ministara na nivou države, bez federalne vlade, blokira Federacija. Blokada Federacije se onda uzima kao pretpostavka iz koje se izvodi njena nefunkcionalnost, odnosno potreba njenog preuređenja u tri etnička entiteta. Opet je zaključak pretpostavljena premisa, opet se uzima logička greška kao polazište političkih procesa. Blokada Federacije se koristi kao krunski dokaz da Federacija ne može funkcionirati i da treba ići u izmjene Izbornog zakona, koji sa svoje strane treba samo legalizirati ovu blokadu. Izmjene koje se predlažu u Zakonu imale bi ustavne posljedice tako da bi niži zakonski akt bio nadređen višem. Sve se to čini pred licem Evropske komisije i OHR-a koji imaju svoje urede u Sarajevu i koji sve to promatraju. Oni dobro znaju da ni država, ni entiteti nisu zajednice naroda u onom smislu kako to govore Dodik i HDZ. Država je entitetski uređena, a Federacija kantonalno. U Ustavu BiH ne postoji etnički princip uređenja. Nacionalna prava se osiguravaju u zakonodavnim tijelima države na svim nivoima kroz domove naroda i nacionalne klubove. To su tijela zakonodavne vlasti, a ne predstavnici zajednica naroda, oni se biraju na izborima i predstavljaju svoje političke stranke; čak i članovi državnog doma naroda imaju posredni izborni legitimitet jer ih biraju zastupnici birani na neposrednim izborima i mogu biti iz različitih stranaka.

Reforma pravosuđa i uprave




Evropska komisija je veoma jasna, dala je pozitivno mišljenje Bosni i Hercegovini za kandidatski status, ali je propisala uvjete koji se trebaju ispuniti: reforma pravosuđa, javne uprave i sigurnost ekonomskog sistema. Zapravo, traži se promjena cijeloga sistema u kome će pravosuđe biti neovisno i funkcionalno, efikasna javna uprava i usklađena s evropskim standardima, pravna sigurnost poslovanja i onemogućavanje korupcije i kriminala. Želi se napredak u svakodnevnom životu građana, napredak koji je vidljiv, koji nije deklarativan, već stvaran. Evropska komisija veoma dobro zna da upravo ove oblasti blokiraju državu na putu ka EU. Čak ni u našoj javnosti ne može se više kriti stanje u pravosuđu koje je ključ svih reformi. Bez njegove neovisnosti nema pravne sigurnosti za investicije u BiH, nema stvarne borbe protiv korupcije i kriminala, nema jednakosti među građanima. Također, glomazna i neefikasna javna uprava nije formirana da bi zadovoljavala potrebe građana i privrednih subjekata, nego vladajućih stranaka. Javna uprava je postala socijalna ustanova za zapošljavanje stranačkih ljudi i glasačka mašinerija na izborima. Mnogo razvijenije zemlje od BiH ne bi mogle izdržati ni financirati ovoliku javnu upravu. Reformu bi trebale izvršiti vladajuće stranke, jer one upravljaju javnom upravom, a ona je upravo uvjet njihovog opstanka na vlasti. Tako se zatvara još jedan „đavolov krug“, uspostavlja još jedna logička greška u samom sistemu – sistem koji bi trebalo ukinuti je pretpostavka sistema.

Ne može se očekivati od nacionalista da će se upustiti u ove procese, da će ovu zemlju pokrenuti prema EU. Evropska komisija zna o čemu se radi, i kada je otvorila put za pristupne pregovore BiH trebala je propisati i alate kojima se to može postići. Te alate ima njihov ured u Sarajevu, i ima ih Ured visokog predstavnika. Ovi „đavolovi krugovi“ se ne mogu rasjeći iznutra, nego samo izvana.

(Izvor: Analiziraj.ba)