Edin Osmančević piše za BHDijaspora.net: Dinastija Izetbegovića

Porodica Izetbegović
Porodica Izetbegović

Da je legendarni sportski kommentator Mladen Delić danas živ, vjerovatno bi ostao zatečen informacijom o najavljenoj kandidaturi Sebije Izetbegović ispred SDA za člana Predsjedništva BiH uzvikujući onu poznatu rečenicu: Pa ljudi, je li ovo moguće! U zemlji u kojoj apsurdna vlast pokusava da nas učini glupim sve je moguće!

Piše: Mr. sci Edin Osmančević za BHDijaspora.net

Dinastije su karakteristične u poslovnom svijetu u kome nove, mlađe generacije smjenjuju starije i nastavljaju kontinuitet rada velikih konzorcijuma. U ovakvim slučajevima radi se isključivo o privatnom vlasništvu čije pravo upravljanja i prenosa menagmenta se ne osporava.

U slučaju dinastije Izetbegovic očigledno je da se država postavlja u istu ravan kao i privatno vlasništvo! Koliko puta je u slučaju Izetbegovića juniora povrijeđen princip sukoba interesa? Demokratija u BiH je relativno mlada i učimo se glavnim postulatima demokratije nekih dvadeset i kusur godina.

Ali izvinite, toliko glup nisam da ne razumijem da demokratiju u ovoj zemlji neko koristi kao sredstvo legitimnog prenosa vlasti sa jednog člana porodice na drugog! Siguran sam da ne bih niti rahmetli prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović bio danas sretan da je živ. Pitao bi svoje članstvo zasto ga nisu slušali kada im je poručivao da ne biraju one na odgovorne funkcije koje su ogrizli u kriminalu, korupciji, one koje traže funkcije i narodu pričaju bajke.

Izetbegovic junior je bio loš učenik svog rahmetli oca. Vjerujem da bi se rahmetli Alija stidio kada bi mogao vidjeti kako mu je snaha tako brzo ”napredovala”, kada mu se zet namještenim tenderima tako obogatio a gotovo polovina Predsjedništva SDA stranke tereti za kriminal i korupciju! U državi u kojoj se SDA političari hvale uspješnim radom javnih kuhinja, oko 600 hiljada građana je siromašno, gdje čitave familije napuštaju rodnu grudu i odlaze na zapad, a član Predsjedništva Izetbegović mlađi nas uvjerava da nam nikad nije bilo bolje.

Zato najavu nominacije gdje Sebije Izetbegović doživljavam kao poraz demokratskih principa države u kojoj se slobode i prava građanina guše najamničkim, poltronskim,  nepotističkim odnosima uslovljavanja ”beskičmenjaka”!

Mali despoti postaju žrtvenim jarcima

Možda imam sreću da gledam na bosanski lonac ”sa odstojanja” prepoznavajući ovakva ponašanja neprihvatljivim u zapadnoevropskim društvima. Vjerujem da se iz ugla njihovih političara ”ovakva devijantna” ponašanja smatraju tragokomičnim, ali i sa razumijevanjem jer se svjesni činjenice da su politički manipulatori u stvari kreatori našeg javnog mnenja!

Sudbinu nacije ne određuje hrabrost u ratu već hrabrost u miru! Ona se deklariše u kritičkom osvrtu, a ne ulizickom podaništvu ostvarenja vlastitih interesa! Iza građanske hrabrosti niko ne stoji, niko je ne plaća, i njoj niko ništa ne duguje!

Mišljenja sam da je Izetbegović junior izgubio osjećaj realnosti. Okružen laskavcima i dodvoricama narcisoidno zaslepljen svojom veličinom i nedodirljivošću budi gnjev običnog smrtnika! On ne uviđa da se on sam kao i država koju predstavlja pretvara u karikaturu koja je vise tragična nego smiješna!

Izetbegović bi trebao dobro da se zamisli danas gdje njegov nasukani brod napuštaju dojučerašnje dodvorice. Upravo su oni najoštriji njegovi kritičari! A mali despoti postaju žrtvenim jarcima kako bi nacija sakrila svoju sopstvenu krivicu.