Povodom Dana nezavisnosti BiH akademik Esad Duraković objavio kolumnu o kojoj treba dobro razmisliti!

“Već neko vrijeme čestitam ti praznike sa sjetom, zapravo – ophrvan tugom zbog bolesti koju proživljavaš četvrt vijeka i zbog bola koji ti zadaju neki tvoji sinovi bestidnim nepoštovanjem prema tebi a koji ne uspijevaju shvatiti kako si upravo ti, kao njihova Mati, najvažniji dio njihova pometena bića, navodi u kolumni za agenciju Patria akademik i profesor Esad Duraković.

“Tužno je, neizmjerno je tužno gledati te obijesnike koje si ti rodila, kojima si duše zadajala svojim mirisnim poljima, azurnim nebom i večernjim purpurnim horizontima; pretužno je gledati njihovu izopačenost kojom ti bol zadaju umjesto da te vole i poštuju jer Svijet i sve najvažnije o Svijetu spoznali su u tvome krilu.
Žalim, dobra moja Domovino, zbog izopačenosti tih tvojih sinova koji su izrodi takve vrste da ti čak o glavi rade.

Ali, tvoji rođendani nižu se već hiljadu godina – u inat njima svima. Ti opstaješ (samo trenutno si bolesna) zahvaljujući ljubavi onih među nama – živih i u povijesti iščezlih – koji te volimo kako se samo majka Domovina može voljeti, koji smo nezasiti tvojih uzbudljivih proljetnih cvjetanja, večernjih purpura i ptičijim pjevom razbuđenih osvita…

Mnogi te napuštaju, odlaze u neka druga, u siva podneblja, i javljaju nam kako se tamo osjećaju sigurnim, ali ne i sretnima. Ne mogu ni biti sretni jer čovjek bez zavičaja jedva da je pola čovjeka.

Kao najljepši dio nas, u nama je, ovdje, među mnoštvom neizrecivih ljepota i jedinstvena boja maštovite Une, ili proključali bijeli bukovi Martina Broda; u duše nam mehko i mirisno dopire polen tvojih iscvalih livada, onih koje su tvoji zli sinovi unakazili masovnim grobnicama i čiji umovi su opsjednuti mračnim ponorima, navodi Duraković u tekstu za agenciju NAP.

“Nećemo te napuštati upravo zato što si trenutno bolesna i zato što si izložena nasrtljivosti nekih tvojih izopačenih sinova i mi znamo da si već mnoge bolesti uspješno prebrodila. S tobom smo jer sada je trenutak, draga i dugovječna moja, da ti se stalno obraćamo onako kako je govorio veliki pjesnik i patriota ničeanskog uma i srca, Halil Džubran, čiju misao je preuzeo i znameniti Džon Kenedi.

Dakle, nećemo te pitati – nezahvalni i samoživi – šta ti možeš, Domovino, učiniti za nas već je povijesni čas u kome svako od nas mora pitati:
ŠTA JA MOGU DANAS UČINITI ZA TE, DOBRA MOJA, DUGOVJEČNA DOMOVINO?”, zaključuje tekst profesor Duraković.