Arnela Đug

Vapaj mlade Bosanke iz Melburna: Dragi Bosanci i Hercegovci u dijaspori…

Posljednje Vijesti

Zovem se Arnela Đug, rođena sam u Australiji, a porijeklom sam iz grada Glamoča iz Bosne i Hercegovine. Htjela bih vam se obratiti na jednu izuzetno važnu temu “Važnost i značaj izučavanja maternjeg jezik, tj. bosanskog jezika”’.

Piše: Arnela Đug, BHDijaspora.net

Kada sam odlučila da pišem o ovoj temi shvatila sam jedno, a to je da se na ovu temu pisalo i govorilo bezbroj puta. Pobrojane su sve vrijednosti i prednosti poznavanje maternjeg jezika, ali nažalost ipak se nalazimo tu gdje trenutno jesmo. Od vremena kada je Bosanska škola osnovana u Melburnu devedestih godina, prošlog vijeka pa sve do danas nismo se nalazili u lošijem položaju. Problem se javlja tamo gdje ga nema i ne bi smjelo biti, a to je nedostatak učenika u Bosanskoj školi!

Svi mi vrlo dobro znamo da imamo i više nego dovoljno djece svih uzrasta da bi se učionice popunile za tren oka. Sada vama, pa i samoj sebi postavljam jedno kratko i jasno pitanje: ‘Pa dobro, u čemu je onda problem?’. Po mom skromnom mišljenju sve to što smo govorili i pisali nije doprlo na pravo mjesto, bolje rečeno nije završilo na pravoj adresi. Oni koji su to trebali da čuju nisu imali sluha za to, a volje da nešto poduzmu po tom pitanju, nažalost čak i manje! A sigurno se pitate ko su to ‘oni’ o kojima pričam, e to smo svi mi koji vučemo korijene iz Bosne i Hercegovine, svi mi koji s ponosom ističemo da smo Bosanci i Hercegovci.

To je naše bogatstvo cijelokupnog naroda

Prije svega velika odgovornost pripada roditeljima, jer oni po ovom pitanju mogu najviše da učine. Također kao i sve društvene mreže, sportske i vjerske organizacije, pa čak bolje rečeno svi mi zajedno trebamo dati svoj doprinos na bilo koji način o očuvanju načeg maternjeg jezika, jer ako mi sami ne budem čuvali naše bogatstvo, pa ko će onda! Maternji jezik je jezik na kojem svako dijete svjesno ili nesvjesno osjeća i razmišlja, naravno i koji ima veliki utjecaj na njegov kulturni identitet i razvoj ličnosti.

Koristim ovu priliku da još jednom napravim mali podsjetnik vrijednosti i prednosti poznavanja maternjeg jezika. To je naše bogatstvo cijelokupnog naroda i naša je dužnost da ga očuvamo i njegujemo. Možda će ovo dati podsticaj roditeljima da im ne bude teško subotom ujutro odvojiti vremena da svoju djecu odvedu u Bosansku školu. Nemojte činiti nepravdu svojoj djeci ne dajući im priliku da nauče svoj bosanski jezik. Ako im budete dali tu priliku sigurna sam da će vam jednog dana biti neizmjerno zahvalna i ako možda u mladosti neće prepoznati tu vrijednost.

Ali onda nemojmo tražiti krivca u drugom

Ukoliko naša djeca ne nauče svoj maternji jezik oni će neminovno izgubiti svaku vezu sa našom domovinom. Neće imati tu čast da dožive čari naše prelijepe Bosne i Hercegovine, neće upoznati istoriju, kulturu i tradiciju pa čak ni naše ljude. Tužno će biti posmatrati susrete sa rodbinom gdje se neće moći sporazumjevati, prizor gdje nana prigrli svoje unuče a ono teško da izusti riječi, kako si nano.. Takvi prizori bi bili smiješni da nisu itekako žalosni.

Što bi se u našem narodu reklo sad je pet do dvanaest, vrijeme nam uveliko ističe. Ako ne poduzmemo nešto po ovom veoma važnom pitanju, sami ćemo snositi nesagledive posljedice. Ali onda nemojmo tražiti krivca u drugom jer je svako od nas jednako odgovoran za ovo.

Leave your vote

10 razmišljanja na “Vapaj mlade Bosanke iz Melburna: Dragi Bosanci i Hercegovci u dijaspori…

  1. Nista cudno kad znamo da za dvadesetak godina nece se po imenima znati jesu li djeca iz BiH Ili su iz nekih drugih nama staranih drzava.Mi smo narod nezahvalan mi smo narod postali da Bog sakloni i sacuva.Busamo se Bosnom a svi je drugi vise cijene nju i njezine ljepote kulturu i obicaje .Moja Amidzicna je odnijela dupe u ratu u Svedsku niko nezna sad da bekne bajagi Bosanski objavi nesto nigdje Bosanskog i ja gledam isto ko da je to neko od Sveda postavio aona unuci cestita rodzendan.To smo mi Bosanci i Hercegovci.Da nam se dragi Allah smiluje i okrene na pravi put Amin.

    1. Dosla sam u Australiu ranih 80tih,rodila sam ovde 3 kcerke koje perfektno govore bosanski jer u kuci nesluzimo se drugim jezikom,dvije su udate sretno za bosance i nadam se dace akb i moja unucad ici nasim stopama,ko zaboravi svoj jezik toje samo iz puhancije,jer maternje se nezaboravlja

  2. Narod koji neocuva svoj jezik u inostranstvu biće neminovno asimiliran. Bošnjaci i srbi i hrvati čuvajte svoje nacionalno blago, a to je prvo jezik pa sve ostalo. Nezaboravite svoje korijene jer samo tako ćete .

  3. Sve ti to lijepo kazes drago dijete i za sve si upravu samo ima jedan mali problem a zovu se vjerski sluzbenici tako da se skole pretvorene u Mejtefe pa se vise uce sureta i arapsko pismo nego cirilicno pismo pa i Bosanski pravoslavci i Bosanski katolici su nas BiH narod drago dijete moramo Hodze Popove Fratre odstraniti iz skolskog obrazovanja nas jezik da nebi uvrijedili pripadnike druge vjere zvati jezik naroda koji zive u BiH vjeruj nemam nista protiv vjere

  4. U BiH ne “cine” skoro nista po pitanju ocuvanja bosanskog jezika i bosanskog identiteta u inostranstvu. Bosanci u inostranstvu pokusavaju da se samoorganizuju i naravno neke grupe u tome uspevaju a neke ne. Svi znate sta su i koliko su “radili” i uradili po tom pitanju iz BiH ambasada.
    Zbog takvog stava kakav je, BiH drzave prema BiH gradjanima u inostranstvu se desava to sto se desava, ljudi gube interesovanje za drzavom, jezikom i ostalim elementima pripadnosti BiH.
    Politicke partije u BiH imaju vjerske zajednice koje rade za njih, tako da vjerske zajednice uspostavljanju vezu sa bosancima u inostranstvu, pa su te vjerske zajednice jedina veza izmedju Bosanaca i Bosne.
    I zato u mnogim sredinama u inostranstvu postoje samo , mejtefi ili vjeronauka, a ne skole bosanskog jezika ili neka druga mjesta koja bude pripadnost BiH. Ako bi se drzava BiH pobrinula za svoje gradjane u inostranstvu vjerovatno da bi ucenja bosanskog jezika bilo bolje. Da li ce se to desiti ostaje da se vidi.

  5. Bez jake dijaspore nema ni jake Bosne,bez skolovane djece nema ni jake dijaspore.Djecu treba slati u skole a ne na gradjevinu.Kad vidim koliko nase omladine zavrse na gradjevini samo da bi se roditelji mogli jednom godisnje pokazati dole u Bosni kako su oni uspijeli i nakon zavrsenog godisnjeg nazad u stvarnost u geta u kojima zive.

  6. Amela
    Za svaku ti je pohvalu ovaj tvoj članak.Isti problem muči i ostale zemlje gdje nas ima.Razloga je mnogo i dobro je da se o tome priča to znači da je nekome stalo do onoga što nas naši roditelji uče prije nego i prohodamo a to je jezik.
    Mahsuz selam mojim dragim Glamočanima ma gdje bili iz hladne Švedske

  7. Amela
    Pošto se vrlo dobro znamo izuzetno mi je drago da sam bukvalno nabasao na ovaj tvoj vapaj u vezi Bosanskog jezika.I mi imamo sličnih problema.Situacija nije sjajna ali nadu daju mladi ljudi kao što si ti i tebi slični.Do nas roditelja je 90% ostalo su ustanove i organizacije.Uz nadu da će biti bolje mahsuz selam/ pozdrav mojim dragim zemljacima ma gdje bili iz hladne Švedske?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.