in

Rizikovati koronu ili umrijeti od gladi: Čeka li radnike u Srpskoj epidemija otkaza

Dok su se, zbog epidemije korone, zatvarali kina i parkovi, u fabričkim halama, u kojima radi i po nekoliko stotina radnika, proizvodnja nije prekidana, ali ni radnici ni poslodavci nisu imali mnogo izbora.

Kako svjedoče u sindikatu, zbog korona krize i teškoća u snabdjevanju repromaterijalima iz Kine i Italije, proteklih mjeseci su u nekim fabrikama radnici privremeno poslati kući, na čekanje. Iako su na taj način bili maksimalno zaštićeni od zaraze, radnici su bili nezadovoljni, jer od 50 odsto plate, koliko po zakonu primaju dok su na čekanju, ne mogu prehraniti porodice.

– Zamislite kako je to kad radite za 600 maraka, pa se to prepolovi na 300 KM. Kako pregurati mjesec s tim, pogotovo ako i muž i žena rade u istoj firmi – kaže predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće RS Danko Ružičić.

Sa kakvim se izazovima bori slabašna domaća industrija, najbolje svjedoči sudbina fabrike obuće “Alfa“ u Modriči, koja je nedavno postala novo žarište korona virusa.

Žarište

Mjesecima su činili sve da se zaštite od korone, ali su se problemi nizali. Prvo su kuburili s manjkom poslova i repromaterijala, ali su, kako kaže vlasnik firme Ilija Jeftić, gurali nekako, jer su, što je najbitnije, svi bili zdravi. Kada su se konačno poslovi otvorili, u jednom pogonu se pojavila zaraza. Za nekoliko dana se ispostavilo da je čak 30 radnica pozitivno na koronu.

– Stigla mi je roba za preradu, ali smo dugo iščekivane kamione vratili i odlučili da zatvorimo cijelu fabriku – kaže Jeftić.

Ostali su samo krediti, koje valja vraćati. Nada da će, na neki način, ipak sačuvati i fabriku i radna mesta.

Sa sličnim se problemima bore mnogi poslodavci u realnom sektoru u Republici Srpskoj, pogotovo u granama industrije koje se bave lon polovima.

Sami šili maske

U oblasti tekstila, kože, obuće i elektrometalske industrije na ovakvim poslovima je angažovano, prema procjenama Privredne komore RS, najmanje 15.000 radnika. Fabrike koje, faktički, „prodaju rad“ partnerima iz Zapadne Evrope, najčešće nemaju nikakve zalihe za ne daj bože, pa ne mogu preživjeti ako mjesec ili dva ne rade i ne zarađuju.

Da je u ovim oblastima stanje teško saglasan je i lider granskog sindikata, ali tvrdi da su poslodavci uložili mnogo napora da sačuvaju radnike od korone, a radna mjesta od galopirajuće krize.

– Poslodavci su prvi zaveli stroge mjere higijene i dezinfekcije, kad je bila nestašica maski radnici su ih šili, prvo sami sebi, a onda i drugima. Na razne načine su pokušavali da organizuju proizvodnju, kako bi se među zaposlenima stvorila fizička distanca – kaže Danko Ružičić.

Dodaje da se sve to dešavalo u vrijeme kada su mnoge firme već bile u krizi zbog manjka poslova, zatvorenih granica i teškoća u transportu.

Imaju i za regres

Kao pozitivan ističe primjer Fabrike obuće „Sportek“ iz Kotor Varoša, najveće fabrike u Srpskoj, sa 1.900 zaposlenih, koja i u ovo krizno vrijeme isplaćuje radnicima regres. U ovoj fimi su, tvrdi Ružičić, okretali mašine kako bi radnici bili razdvojeni, za prevoz zaposlenih na posao su angažovali duplo više autobusa nego inače, opet radi fizičke distance, a dezinfekcija i provjetravanje u halama su dovedeni do perfekcije.

– Uprkos takvim uslovima, bilo je nekoliko zaraženih radnika  – kaže Ružičić.

Dodaje da u industriji tekstila i obuće najteže vrijeme tek dolazi, jer će ljeti radnicima biti teško da po cijeli dan rade pod maskama, pogotovo ako ostane na snazi zabrana uključivanje klima uređaja, zbog opasnosti od zaraze.

Najgore tek dolazi

Da najgore tek dolazi saglasan je i direktor Privredne komore RS Pero Ćorić.

– Kakva će biti epidemiološka situacija ne znam, ali bojim se da poslije korone Republika Srpska više neće imati realni sektor privrede, bar ne takav kakav bi mogao servisirati javnu potrošnju. Poslodavci se svim silama trude da sačuvaju radnike, oni su im potrebni, oni su ti koji zarađuju i za sebe i za preduzeće, ali pitanje je dokle će izdržati – upozorava Ćorić.

Dodaje da je najteže stanje u fabrikama u kojima se proširila zaraza, jer kad se „korona useli u firmu, zatvaranje je neminovno“, a jednom prekinut proces je teško obnoviti.

– Zbog svega ovoga Republici Srpskoj nakon epidemije korone do jeseni prijeti epidemija nezaposlenosti. Procenjujemo da bi moglo biti izgubljeno oko 6.000 radnih mjesta – kaže Čorić.

Najbolje bi bilo da smo, nakon izbijanja epidemije, svi ostali u kućama, pa da nam neki vanzemaljci iz helikoptera bacaju hranu, ali nema takvih vanzemaljaca. Da bismo preživjeli mora se raditi i zaraditi, a to može samo realni sektor, kaže direktor Privredne komore RS Pero Ćorić.

Dodaje da je nekorektno prema radnicima iz privrede, pogotovo onima zaposlenima u industriji, što su zaposleni u javnom sektoru tokom vanrednog stanja uglavnom poslati kući, uz poruku da im plate neće biti smanjene. Ćorić smatra da bi teret korona krize trebalo ravnomjernije rasporediti.

Nezaposlena majka troje djece iz Banjaluke: Razočarana sam jer nemamo pravo na besplatne udžbenike

Teško će u BiH ikada izdobriti, račvast kolac ne ide u zemlju