Inspektor MUP-a RS tvrdi: Motiv ubistva Davida Dragičevića je oko 500 milijardi dolara?!

Borislav Borenović je bio policijski inspektor u Prijedoru, a sa grupom PzD je od samog početka. Često piše tekstove na svom blogu, a za sebe kaže da je “zabranjeni analitičar”. Uhapšen je nekoliko puta.

Često se u javnosti pisalo kako je David otkrio nešto, nešto od političkog značaja, nešto veliko, ogromno. To “nešto” otkriva sve ove koji su na pozicijama, a spominjale su se razne informatičke “igre”. Nikada to nije dokazano, a sumnjivo jeste, jer se i danas krije istina o smrti Davida Dragičevića.

Autorski tekst Borislava Borenovića vam prenosimo u cijelosti:

Zašto jedna od nesporno najinteligentnijih osoba u svijetu, banjalučki student, umjetnik i borac protiv organizovanog kriminala David Dragičević, nije doživjela 22. rođendan? No, ni “zločin potiv čovječnosti” neće zaustaviti “PRAVDU ZA DAVIDA” u dokazivanju istine. Pritom, istina je zastrašujuća: naš David ugrozio je zasigurno najveću piramidalnu prevaru u istoriji čovječanstva – poznatu kao “Bitkoin” i tada vrijednu preko 500 milijardi dolara. Prvi motiv Davidovog ubistva počiva na koristoljublju, odnosno da zločinci mučenjem dođu do “zlatnog koda” sticanja enormnog bogatstva. Drugi, mnogo teži, motiv proizilazio je iz straha nekih od najmoćnijih ljudi svijeta da će David objelodaniti istinu o financijskim malverzacijama na kakvima počiva njihova globalna dominacija.

Šta “pokloniti” ubijenom mladiću na dan njegovog rođenja? Jedino šta mogu jeste javno obećanje da ću nastaviti sa našom zajedničkom borbom protiv organizovanog kriminala i zločinaštva. Da, govorim o zajedničkoj borbi kakvu su istovremeno započeli jedan tinejdžer i jedan iskusan policijski operativac, a kakva se u svojoj esenciji svodi na otkrivanja istine u funkciji pravde. No, vratićemo se na to u drugom dijelu teksta.

Podsjetiću kako sam poodavno ukazao na to da je David Dragičević bio jedan od najinteligentinijih ljudi svijeta, te da je trebao rezultirati stručnjakom sposobnim za dostignuća kakva mogu mijenjati budućnost čovječanstva. Danas “dižem ljestvicu” i decidno tvrdim: David Dragičević ostavio je dovoljno dokaza na kojima možemo nesporno utvrditi da je zaživotno doista teško uzdrmao temelje na kojima počiva globalna hegemonija. I ubijen je jer to je bio jedini način da ga spriječe u objelodanjivanju istine kakva bi možebitno rezultirala globalnim tektonskim potresima. No, civilizacijske promjene svakako dolaze, pa će i Davidovo ime neminovno biti “zlatnim slovima” upisano u analima istorije.

Da bi shvatili motive otmice, mučenja i ubistva Davida Dragičevića stvari moramo gledati dvodimenzijalno. Prvu dimenziju svakako čini koristoljublje. Zbog ograničenosti teksta ističem kako ću u narednom periodu detaljno obrazložiti i kako funkcioniše najveća piramidalna prevara u istoriji poznata kao “kriptovaluta Bitkoin”, ali i kako su Banjaluka i David došli u epicentar svjetskih finansijskih muljaža. Ovde ću se fokusirati samo na ključne detalje.

Šta je motivisalo nezajažljive krimnalce poput Dragana Lukača i Darka Ilića da aktiviraju svoje stare kriminalne saradnike poput “hakera” Aljošu Borkovića? Motiv je bio vrlo prost – vrijednost jednog bitkoina (BTC) decembra 2017. premašila je fantastičnih 20 000 dolara (vidi foto dolje). Početkom 2017. godine 1 BTC dosegao je krajnje neočekivanih 1 000 dolara. No, do kraja novembra iste godine vrijednost Bitkoina je udesetostručena (10 000 $), a već za tri sedmice opet udvostručena (20 000 $). Tog trenutka kreće globalna utrka za enormnim bogatstvom ukupne vrijednosti preko 500 milijardi dolara, a u kojoj svoje “mjesto pod suncem” traži i naša zločinačka organizacija iz struktura policije i pravosuđa.

Elem, ovde treba znati da je od 2015. godine, kada su iz te male Banjaluke rađene kriminalne operacije širom svijeta, vrijednost Bitkoina porasla za preko nevjerovatnih 60 puta. Svaki Bitkoin prethodno kriminalno stečen mogli ste u minimumu pomnožiti sa 60. A šta onda reći o rastu vrijednosti Bitkoina stečenih u periodu 2011.-14., opet vezanim za međunarodni organizovani kriminal u kom je Banjaluka bila svjetski operativni centar? Priča kreće od momenta kada je Bitkoin imao bukvalno zanemarujuću vrijednost, a kulminira dosezanjem vrtoglavih 20 000 $ za jedan BTC. No, o tome više u narednim tekstovima.

Dakle, preko inspektora za visokotehnološki kriminalitet Lukač, Ilić i ostatak kriminalne hajdučije došli su do određenih podataka kako funkcioniše piramidalna prevara oko Bitkoina, a šta je najvažnije do činjenice kako je upotrebom znanja u domenu informacionih tehnologija moguće doći do enormnog bogatstva – gdje “oštećeni” u principu slučaj neće ni prijaviti. Pošto Aljoša Borković nije imao takvo znanje pokušava ponovo pridobiti mladog Davida Dragičevića, koji ga je zbog prethodne prevare ignorisao. Prilično sam ubijeđen da je Borković “na svoju ruku” u priču uveo Davida jer teško da bi mu to Lukač i Ilić ikada dozvolili (iz daljeg teksta biće jasnije zašto)

I uspio je “pridobiti” Davida, ali pokazalo se nikako na način kakav su priželjkivali Borković, Lukač i Ilić (u narednim tekstovima ću obraditi i one iznad njih!). Da bi shvatili poentu reći ću kako je specifičnost Bitkoina u tome što svaki novi korisnik postavlja svoj algoritam na već ionako nerješiv osnovni algoritam osmišljen od strane nikad otkrivenog hakera poznatog po niku “Satoši Nakamoto” (idejnog tvorca Bitkoina). Dovoljno je reći da milioni hakera i IT stručnjaka diljem svijeta pokušavaju odgonetnuti algoritme kakvi otvaraju “tržište” koje je iz bukvalno ničega doseglo vrijednost od 500 milijardi dolata.

Po onome šta je meni poznato David je uspio riješiti određene algoritme (kodove) i otvoriti “put u raj”. No, kako ih je otvorio, tako je postavljanjem svog algoritma/koda sve podatke stavio pod svoju kontrolu. Sasvim utemeljeno možemo pretpostaviti kako je podatke deponovao na nikad pronađenu njegovu SD-karticu. Bar zvanično – “nikad pronađenu” uz sumnju kako su “agenti FBI” upravo po istu dojurili u Banjaluku. Sigurno nisu došli zarad slučaja “samoutopljenja narkomana i kradljivca”.

Svi akteri zločina postavili su sebi sasvim radionalno pitanje: šta će David uraditi sa podacima koje ima pod kontrolom? Odlično se zna čega su se zločinci najviše pribojavali! Bar Lukaču i Iliću je bilo poznato kako David Dragičević još kao tinejdžer “provalio” podatke iz računara “Talije”, a šta je rezultiralo međunarodnim akcijama “Kubikus” i “Kubikus 2”. Dječak od nepunih 15 ljeta primorao je vrh policije i Specijalnog tužilaštva da hapse i procesuiraju svoje najbliže kriminalne saradnike. U Banjaluci je poznata još tada izrečena Lukačova prijetnja da će “djetetu doći glave”. I svoju prijetnju je ispunio.

Mnogo toga imam ispričati od tadašnjim dešavanjima, a zasad ću samo apostrofirati kako smo tada tinejdžer David i ja istovremeno ušli u sukob sa zločinačkim udruženjem iz struktura vrha policije i Specijalnog tužilaštva, a eto to sam shvatio tek kad sam se dobrano posvetio istraživanju ovog zločina. Zato Davida doživljavam kao saborca i ovoliko sam uporan u borbi za istinom i pravdom. Elem, pisaću o svemu tome mnogo detaljnije.

Znači, u redovima zločinačkog udruženja sasvim razumljivo nastao je haos kad su shvatili u kakvu situaciju ih je ponovo doveo David Dragičević. Umjesto da se domognu enormnog bogatstva ugrozili su najveću piramidalnu prevaru u istoriji. Kakav haos bi nastupio da je David uspio objelodaniti podatke kakve je imao pod kontrolom? Kao njegov saborac i neko ko je kao profesionalac istraživao konkretne krivične predmete teško da mogu pretpostaviti krajnje domete posljedica objavljivanja tajni koje je David otkrio, a gdje su tek ljudi koji tu materiju poznaju mnogo bolje od mene.

Da, ovim smo došli do drugog motiva ubistva Davida Dragičevića. Kao policijski inspektor godinama sam se sukobljavao zbog neadekvatnog procesuiranja određenih slučajeva međunarodnog organizovanog kriminala. Zato mi je odlično poznato kakve procesne vratolomije je izvodila “osovina zla” Miodrag Bajić – Želimir Lepir. Još kako ću javno dokazati da Želimir Lepir nije ni približno “glup” kako se nastoji javno predstaviti, a sve kroz konkretne krivične predmete. Pa će sve to biti povezano sa Milanom Tegeltijom i njegovim uticajem na Tužilaštvo BiH i još mnogo toga. Dovoljno je reći da dosad nisam objelodanio ni 10 odsto onoga šta znam o ubistvu Davida Dragičevića i kriminala koji je povezan sa tim zločinom.

Da bi shvatili na šta trenutno aludiram pogledajte osionost kakvu ovih dana prezentje Milorad Dodik. Kad su to Sjedinjene Države promijenile spoljnu politiku bukvalno preko noći, pa nekom ko je u njihovoj “crnoj knjizi” dozvolile ovakvo pozicioniranje i čak međunarodno bahaćenje. Mnogo moćnije političke lidere bukvalno pobiše, a ovog realno gledano političkog cirkusanta tretiraju kao “poluboga”. Nema tu nikakvih dilema: Dodik je ubistvom Davida Dragičevića zaštitio brojne najmoćnije ljude svijeta od otkrivanja lopovluka za kakve su inkvizatorske lomače sasvim primjeren način kažnjavanja.

Ljudi moraju shvatiti kakav je odnos između kriptovaluta poput Bitkoina i Dolara ili Evra. Sve to nema apsolutno nikakvog realnog pokrića. Nikson je svojim zakonom iz 1971. o ukidanju “zlatnog standarda” za dolar kao globalno sredstvo trgovinskog obračinavanja bukvalno srušio sporazum iz Breton Vudsa (1944.) i od tada čovječanstvo “baulja” po besmislu monetarnog sistema. Odlično se zna kako Kinezi godinama Zapadu vraćaju bezvrijedne “petro dolare” kroz realne investicije, pa i zašto Amerikanci to moraju trpiti. A zar da ostatku čovječanstva priznaju kako su pola vijeka svjetsku trgovinu kontrolisali novčanicama koje vrijede malo više od toaletnog papira?

Budućnost, i to vrlo bliska, neminovno nas uvodi u uspostavljanje novog svjetskog monetarnog sistema, a nije nikakva tajna zašto već deceniju i po na svjetskom tržištu nema na prodaju ni grama zlata. Normalno je da će “zlatni standard” biti osnova tog novog sistema i samo iz tog razloga vodeća ekonomska i buduća bezbjednosna svjetska sila Kina ne pita za cijenu zlata, nego samo kupuje. Pritom, elektronsko plaćanje već je postalo uobičajen način trgovine. Zato su znalci u domenu informacionih tehnologija ovoliko posvećeni razvoju kriptovaluta, a može im se kako hoće kad ni “realni novac” nema nikakvog pokrića.

Na to treba dodati činjenicu da su “piramidalne prevare” decenijama najbrži način bogaćenja, a dobrano pogodne i za “pranje para” od organizovanog kriminala. Razlika između ranijih “piramidalnih prevara” i ove “bitkoinske” jeste što ovde nemate kao aktere ljude i kompanije, nego imaginarne nikove zaštićene složenim algoritmima. Da, govorim o algoritmima koje je naš David uspjevao spoznavati i koristiti. Suštinski problem svjetskih finansijskih moćnika bio je u tome što je takvo znanje imao društveno osviješteni mladić od djetinstva poznat po razotkrivanju organizovanog kriminala.

Da su Davida Dragičevića mogli pridobiti za svoje lopovije on bi danas bio živ i uživao u bogatstvu – npr. bio komšija Novaku Đokoviću. Kad neko ima takvo znanje svjetski moćnici debelo vode računa o njegovom “zdravlju” iz prostog motiva da korištenjem takvih znanja uvećavaju svoja bogatstva. No, sa druge strane, kad nečije znanje ugrožava iste te kanibale zna se – “zades, nema elemenata krivičnog djela”. Pisaću o brojnim sličnim “stradanjima” vrhunskih svjetskih stručnjaka.

Sad, pogledajmo kako Milorada Dodika i ostatak zločinačkog udruženja tretiraju nakon nedvosmislenog počinjenja “zločina protiv čovječnosti”? Kao kralja! Zar je to normalno? Postoji i za to vrlo jednostavno objašnjenje: Dodik je ugušio “PRAVDU ZA DAVIDA” kada je ta zajednica postala svjetski prepoznatljiv akter borbe za istinom i pravdom. Koliko god su strahovali da bi David Dragičević objelodanjivanjem istine mogao produkovti po njih opasnu pravdu, tako su brutalnim nasiljem morali “ubiti” i sve koji se zalažu za otkrivanje onoga šta je produkovalo Davidovo ubistvo. Je li to toliko neshvatljivo?

Možda prednji navodi djeluju “nategnuto”, no opet ponavljam kako je ovo tek uvodni tekst u iznimno složenu materiju. Ima vremena da razjasnimo smjene direktora FBI Džejmsa Kobija i njegovog zamjenika Endrju Mekejba, te napredovanja direktora CIA Majka Pompea na mjesto državnog sekretara. Pa i da sve to povežemo sa istragama o ruskom uticaju na izbore i pobjedu Donalda Trampa, a sve vezano za međunarodne istrage koje su dovele do ubistva Davida Dragičevića. Nisam u samom startu bavljenja ubistvom Davida Dragičevića tek ustvrdio da će ovaj zločin postati svjetski poznat i biti izučavan na pravnim i kriminalističkim fakultetima diljem svijeta! U narednom period razjasniću mnogo toga šta sam svojevremeno najavljivao.

Za kraj dodaću samo kako je ovaj tekst uvođenje u svojevrsno javno dokazivanje ubistva Davida Dragičevića. Svakim narednim tekstom otvaraću konkretne krivične predmete i istrage iz kojih se vidi kakav kriminal je produkovao ubistvo mog saborca Davida. Neko će reći da bih zbog toga mogao skončati kao i David. No, suštinsko pitanje je: da li bi moje ubistvo “ugasilo plamen” traganja za istinom i pravdom, ili ga dodatno rasplamsalo?

David je zaživotno ostavio dokaze zbog čega je ubijen i teško da će isti biti vječno skrivani. Kad-tad biće iskopani i objelodanjeni. Sa te strane zna se da je Davor Dragičević primarna meta zločinačke organizacije. Da su posebno zainteresovani za trenutnu lokaciju Slobodana Vaskovića doznao sam nakon našeg zadnjeg kontakta kada je Luburinim antiteroristima “sekund falio” da ga lociraju. Srećom pa nisu uspjeli, ali to pokazuje da i Vaskovića tretiraju kao “opasnost” ranga Davora Dragičevića.

No, ključno je da ne mogu poubijati baš sve koji znaju istinu o ovom svjetski važnom zločinu, niti se mogu domoći dokaza razmještenih na brojnim lokalitetima i višestruko zaštićenim. Zato u narednom periodu “dižem ljestvicu” objelodanjivanja stravične istine o međunarodnom organizovanom kriminalu koji je teško uzdrmao naš David i zbog čega je i ubijen, pa neka ljudi sude svima u institucijama koje planiram javno prozvati. Vjerujte: nevinih nema!

Nastaviće se – svakako!