NEW YORK TIMES Kakve lekcije od pandemije koronavirusa se mogu naučiti od Sarajlija koji su preživjeli opsadu svog grada?

“Velibor Božović prisjeća se da je ulica blizu njegovog doma bila na udaru snajperista. On ju je izbjegavao ne samo tokom rata nego i mnogo kasnije.

“Toliko smo pažnje posvetili nauci i politici koji prate koronavirus, ali još jedan fakor je jednako važan za živo pod pandemijom: kako se ljudi mijenjaju u odgovoru na krizu”, stoji na početku teksta u “New York Timesu” koji se bavi posljedicama koje će aktualna kriza prouzročena pandemijom koronavirusom dugoročno utjecati na psihologiju miliona ljudi.

“Ova kriza možda jeste bez presedana”, piše aurica u NYT i dodaje da “postoje neki obrasci kako se ljudi ponašaju kada buu primorani na duge periode izolacije i opasnosti”.

“Te prve zime smo shvatili da će ovo potrajati. Da je ovo postao naš život”, kaže za NYT, Sarajlija Velibor Božović, prisjećajući se opsade Sarajeva devedestih godina. “I nekako živiš. Baš kao što se ljudi adaptiraju na sadašnju situaciju”, kaže Božović.

SARAJLIJE SU IZ OPSADE IZAŠLE JAČE

“Tokom skoro četvorogodišnje opsade, osjećaj za zajednicu, sejaćanje, pa čak i za vrijeme, potpuno se promijenio, kaže on. Sada Božović i drugi preživjeli već osjećaju eho tog vremena u voj sporoj pandemiji koja će trajati. sem ako se ne desi neko čudo- makar godinu dana, ako ne i dve”, prognozira američki list.

“Naša sposobnost da se fokusiramo, da se osjećamo prijatno u društvu drugih ljudi, čak i da razmišljamo malo duže nego od danas do sutra, mogla bi da se smanji. I to bi moglo da ima ozbuiljne posljedjice. A možda se u nama javi i neki instinkt za preživljavanje koji može da se aktivira tokom perioda široke opasnosti: želja da se boriš sa svim tim tako što ćeš paziti na one najbliže sebi”.

“Bez obzira na to kako teško izgleda, možeš da se prilagodiš. I živiš živo najbolje što možeš”, iznosi svoja iskustva tokom opsade Sarajeva Velibor Božović.

Auorica članka u NYT citira i psihologa Luku Lucića sa Instituta Pratt u New Yorku koji je autor studije “Razvojne prilike tokom rata: odrastanje u Sarajevu tokom opsade”.

“Njegova studija o preživjelima tokom opsade je pokazala da su mnogi imali pojačan osjećaj za prostor, da su bili fizički spremniji usljed izbjegavanja metaka i bombi, i da im je to ostalo”.
Velibor Božović prisjeća se da je ulica blizu njegovog doma bila na udaru snajperista. On ju je izbjegavao ne samo tokom rata nego i mnogo kasnije.

TRAJNI STRAH OD “ALEJE SNAJPERA”

“Mislim da mjesecima nisam prošao tom ulicom”, kaže on. “To negdje ostane. I siguran sam da će se slične stvari dešavati i sada”.

Autorica tekst u NYT piše da je “tek 2008.godine Velibor Božović razvio simptome postraumatskog stresnog poremećaja. Oni kao da su čekali čitavu deceniju prije nego što su se pojavili.

“Svi ćemo morati da živimo sa ovim, ali ne znam kako. Sve anksioznosti će izaži na vidjelo kad-tad”, kaže on.

Autorica članka o “lekcijama iz Sarajeva” za one koji tokom pandemije koronavirusa žive “novu normalnost” svoj tekst u NYT završava zaključkom:

“Oni koji su preživjeli veliki i dugotrajan stres često govore o tome da možemo ponekad i iznenaditi sebe koliko se brzo vražamo starim aktivnostima”.