Ne, zaista to nije istina! Čuj narode i počuj; “Zar je moguće da je pas najbolji čovjekov prijatelj”? Vi morate da se šalite? Godina je 2017. i jos uvijek živite u utopiji vjerovanja u vjernost. U vremenu poremećenih vrijednosti! Kada je društvena vrijednost “povjerenje” kulminiralo u svojoj “zerosti”.
Rođeni Banjalučanin vratio se u rodni grad: Evo šta ga je dočekalo
Piše: Mr. sci Edin Osmančević za BHDijaspora.net
Naravno da ne želim da povredim psa, kao nedužno biće. I koga je sam Bog stvorio da služi tom istom čovjeku. I pas je danas žrtva društva u kome je vrijednost ”psećost” jača od vrijednosti ”ljudskosti”. Pse lutalice danas ubijaju po ulici. Metak u čelo i ostaviš ga da se pati. Da, pas je danas opasnost po nacionalnu bezbjednost. Jer je čovjek izgubio kompas.
Jer je svojom ljenošću ga prepustio ulici da se ulica brine o njemu. Zato ga se vlast u svojoj nemoći rješava dozvoljavajući Glembajevima da svoju pravdu traže na ulic. I koji u delirijumu niskih strasti uživaju u zadnjim smrtnim trzajima najvjernijeg čovjekovog prijatelja.
Pas manje ili više u jednoj zemlji krvi i meda. U kojoj Čovjekov život manje znači nego pseć.! Pa zašto bi neko trebao da mari za život jednog psa? Zašto ovi krvnici ne ubijaju konje? Jeste li možda čuli negdje i katkad da je neko ubio konja? Ne, ja nisam! Možda zato što konji ne šeču ulicama? Nemojte se iznenaditi kad konj u svojoj tuzi što nije ubijen izvrši samoubistvo! Da, dilema je riješena; ”Konj je najbolji čovjekov prijatelj!” Ne vjerujete?
Pitajte Emina Bektica, mudrog čovjeka od sedamdesetak godina iz Jasenove, sela udaljenog nekih dvadesetak kilometara od Srebrenice. Čiju je porodicu konj prehranjivao i vratio na njegovu zemlju! A on mu u znak zahvalnosti napravio grob! Puno toga je prošlo preko leđa ove ljudine.
Nije ga spriječio ni genocid da se vrati na svoje ognjište, kućerak smješten u sumarku, nedaleko od sekundarne grobnice strijeljanih srebreničkih Bošnjaka. Ni njemačko blještavilo i lagodnost života na Zapadu zaslijepilo ga nije! Provrila uzavrela ponosna bosanska, srebrenička krv, vratio mu se miris livada, okus meda i zuj vijednih bosanskih pčela! Konj mu omogućio da zasnuje familiju i rodi četiri prekrasne Bosanke – vile koje jašu na njegovih petnaest konja po srebreničkim vrletima i dolinama.
Hej ljudi moji, konj mu pomogao! Vlast u Srebrenici ga zaboravila! I zato ne recite da je čovjekov najbolji prijatelj pas ili sam čovjek već konj! Pitajte Emina koga najbolje razumiju i vole njegovi bosanski konji! Koji uživaju u ljepotama bosanskog raja i koji su najljepši kad ih jašu Eminove princeze i bosanske vile. Ljepote pravih konja najbolje oslikanih u likovnim djelima bosanskog velikana, slikara Berbera!
Neki lažni ”konji” su težački život zamjenili asfaltom u gradovima. Lakše im sjediti u parlamentima i dijeliti (ne)pravdu! Nije ih više briga ni za koga. Ni za psa, ni za Čovjeka! Osjetili slast betona pa sad misle samo na sebe. I tako potcjeniše konja jer umjesto njega ubijaju pse po ulicama! U zemlji krvi i meda gdje Čovjekov život je isto toliko vrijedan kao i pseći! Zato me ne iznenadi vijest da su i konji u svojoj tuzi počeli da se samoubijaju.
PRATITE SVE VIJESTI IZ BH. DIJASPORE NA NAŠEM FACEBOOKU