Edin Osmančević: Samoubistvo bosanskog konja

Sestre Bektić

Ne, zaista to nije istina! Čuj narode i počuj; “Zar je moguće da je pas najbolji čovjekov prijatelj”? Vi morate da se šalite? Godina je 2017. i jos uvijek živite u utopiji vjerovanja u vjernost. U vremenu poremećenih vrijednosti! Kada je društvena vrijednost “povjerenje” kulminiralo u svojoj “zerosti”.

Rođeni Banjalučanin vratio se u rodni grad: Evo šta ga je dočekalo

Piše: Mr. sci Edin Osmančević za BHDijaspora.net

Naravno da ne želim da povredim psa, kao nedužno biće. I koga je sam Bog stvorio da služi tom istom čovjeku. I pas je danas žrtva društva u kome je vrijednost ”psećost” jača od vrijednosti ”ljudskosti”. Pse lutalice danas ubijaju po ulici. Metak u čelo i ostaviš ga da se pati. Da, pas je danas opasnost po nacionalnu bezbjednost. Jer je čovjek izgubio kompas.

Jer je svojom ljenošću ga prepustio ulici da se ulica brine o njemu. Zato ga se vlast u svojoj nemoći rješava dozvoljavajući Glembajevima da svoju pravdu traže na ulic. I koji u delirijumu niskih strasti uživaju u zadnjim smrtnim trzajima najvjernijeg čovjekovog prijatelja.

Pas manje ili više u jednoj zemlji krvi i meda. U kojoj Čovjekov život manje znači nego pseć.! Pa zašto bi neko trebao da mari za život jednog psa? Zašto ovi krvnici ne ubijaju konje? Jeste li možda čuli negdje i katkad da je neko ubio konja? Ne, ja nisam! Možda zato što konji ne šeču ulicama? Nemojte se iznenaditi kad konj u svojoj tuzi što nije ubijen izvrši samoubistvo! Da, dilema je riješena; ”Konj je najbolji čovjekov prijatelj!” Ne vjerujete?

Pitajte Emina Bektica, mudrog čovjeka od sedamdesetak godina iz Jasenove, sela udaljenog nekih dvadesetak kilometara od Srebrenice. Čiju je porodicu konj prehranjivao i vratio na njegovu zemlju! A on mu u znak zahvalnosti napravio grob! Puno toga je prošlo preko leđa ove ljudine.

Nije ga spriječio ni genocid da se vrati na svoje ognjište, kućerak smješten u sumarku, nedaleko od sekundarne grobnice strijeljanih srebreničkih Bošnjaka. Ni njemačko blještavilo i lagodnost života na Zapadu zaslijepilo ga nije! Provrila uzavrela ponosna bosanska, srebrenička krv, vratio mu se miris livada, okus meda i zuj vijednih bosanskih pčela! Konj mu omogućio da zasnuje familiju i rodi četiri prekrasne Bosanke – vile koje jašu na njegovih petnaest konja po srebreničkim vrletima i dolinama.

Hej ljudi moji, konj mu pomogao! Vlast u Srebrenici ga zaboravila! I zato ne recite da je čovjekov najbolji prijatelj pas ili sam čovjek već konj! Pitajte Emina koga najbolje razumiju i vole njegovi bosanski konji! Koji uživaju u ljepotama bosanskog raja i koji su najljepši kad ih jašu Eminove princeze i bosanske vile. Ljepote pravih konja najbolje oslikanih u likovnim djelima bosanskog velikana, slikara Berbera!

Neki lažni ”konji” su težački život zamjenili asfaltom u gradovima. Lakše im sjediti u parlamentima i dijeliti (ne)pravdu! Nije ih više briga ni za koga. Ni za psa, ni za Čovjeka! Osjetili slast betona pa sad misle samo na sebe. I tako potcjeniše konja jer umjesto njega ubijaju pse po ulicama! U zemlji krvi i meda gdje Čovjekov život je isto toliko vrijedan kao i pseći! Zato me ne iznenadi vijest da su i konji u svojoj tuzi počeli da se samoubijaju.

PRATITE SVE VIJESTI IZ BH. DIJASPORE NA NAŠEM FACEBOOKU

Leave your vote

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.