Objavili su zadnje riječi putnika prije nego su se zabili u WTC i one su zastrašujuće

Preuzmite android aplikaciju
Preuzmite aplikaciju

Posljednji trenuci njihovih života jedni su od onih koji će zauvijek ostati upisani u povijest, u ovom slučaju u knjizi američkog profesora novinarstva Mitchella Zuckoffa koji je tada izvještavao o onome što se dogodilo, u jednom od najmračnijih dana američke povijesti. 11. septembra 2001. godine.




U knjizi je otkrio posljednje trenutke života nedužnih putnika aviona kojeg su teroristi koji su sjedili pored njih u avionu, zabili u zgradu WTC centra na Manhattanu. Autor je pet godina proveo istražujući što se tačno dogodilo, istražujući trenutke kada je rijetko koji Amerikanac znao što ih očekuje.

Odbrojavanje je započelo rano tog jutra, kada je 19 sljedbenika Osame bin Ladena, radikalnih mladih Arapa, počelo pripremu za ovaj nezapamćen zločin. Dobro obrazovanog Egipćanina Attu odabrao je osobno bin Laden, on je sjedio na sjedalu 8D. Uz četvero od ostalih 18 terorista nije mu bilo teško provući se kroz sigurnosne preglede na aerodromu, tada i nisu bili toliko detaljni i opsežni, pa nitko nije pregledao njihovu prtljagu, i nitko nije pregledao njih, piše The Daily Mail.

Da su i primijetili noževe ili nešto slično, to ništa ne bi značilo, jer po tadašnjim pravilima, prijenos kraćih oštrica bio je dozvoljen. Dvojica su rezervirala sjedala odmah iznad kabine, Atta i ostala dvojica, rezervirali su sjedala u business klasi. Avion je poletio u 7:59. Tijekom prvih 14 minuta sve je bilo kao i na standardnom letu. Problemi su nastali 15 minuta nakon uzlijetanja, kada je kontrolor leta Peter Zalewski zatražio da se avion podigne još više u zrak. No odgovora iz kabine nije bilo.




Pokušao je još pet puta, i tako konačno, nešto malo prije 8:18 začuo je kratak zvuk, nešto što mu se činilo poput vriska. Na radaru je primijetio da je avion naglo skrenuo sjeverozapadno. Pomislio je da je riječ o nekoj tehničkoj pogrešci, no zasada nije bilo razloga za podizanje panike, pomislio je. Da nešto nije u redu s avionom pomislio je u trenutku kada je neko isključio njegov odašiljač. Javio je to centrali, a kada su ga pitali, misli li da je avion otet, rekao je: “Nikako, nema šanse”.

Nikad nije pomislio da bi otmičari mogli ubiti pilote i sami pilotirati zrakoplovom. Nekoliko minuta nakon što je pilot prestao odgovarati na pozive, stjuardesa Betty Ong podignula je telefon. “Mislim da smo oteti”, rekla je. Razgovarali su 25 minuta no samo su četiri minute zabilježene. “Nitko u kokpitu ne odgovara. Netko je izboden u business klasi, i mislim da je tu suzavac, ne možemo disati. Vrata su zatvorena i ne možemo ih otvoriti. Mislim da su otmičari unutra”, rekla je.

Razgovarala je s agentom koji ju je pokušao smiriti. Obaviještene su službe sigurnosti zračnih luka, no niko do tada još nije pozvao vojsku ili Saveznu upravu za civilno zrakoplovstvo. Zalewski je pokušao kontaktirati pilota 11 minuta, no nije uspio. Nešto je čuo ali nije čuo što se govori. U jednom je trenutku čuo da se spominju avioni, množina i pomislio kako bi možda trebalo upozoriti i druge pilote što se događa. Zbog slučajno krivog upaljenog prekidača, Zalewski je mogao čuti što se događa u avionu.

“Nemojte se micati. Sve će biti ok. Ako se pokušate pomaknuti ozlijedit ćete sebe i avion. Budite tiho”. Shvatio je kako je riječ o otmici.




Promatrao je kako je avion American Airlines Flight 11, Boeing 767-200ER oštro skrenuo sa svoje rute prema New Yorku. Kada su kontaktirali vojsku njima je bilo teško locirati avion, zbog različitih radara koje koriste. Stjuardesa Amy koja je sjedila pored Betty nazvala je Michaela Woodwarda u Bostonu.

Rekla mu je što se dogodilo, da su Karen Martin i Bobbi Arestegui ozlijeđeni i u jako lošem stanju. Opisivala mu je otmičare i gdje sjede, i rekla kako jedan ima napravu sa crvenim i žutim žicama, koja joj se čini kao bomba. Ubrzo, oko pola sata nakon otmice, avion je promijenio svoj kurs leta i krenuo prema Lower Manhattanu. Amy je Michaelu opisivala što vidi kako bi ih mogli na neki način locirati. Tada je čuo i njezine posljednje riječi.

“O moj Bože, pre nisko smo”.

Napadači su uspjeli u svom naumu i let 11 pretvorili u smrtonosnu raketu. Zabili su se u 96 sprat sjevernog tornja WTC i eksplodirali. Šest minuta kasnije dva vojna aviona konačno su uzletjela i krenuli prema New Yorku u potrazi za avionom kojeg više nije bilo.